Dana 22. ožujka 2021. godine u 18 sati održana je 5. sjednica Upravnog odbora HKD Napredak Zagreb.
Na sjednici se u 1. točki dnevnog reda razgovaralo o organizaciji tribine, odnosno predavanja na temu „Aktualni trenutak Hrvata u svijetu s posebnim osvrtom na Hrvate u BiH”, koju Hrvatsko kulturno društvo Napredak-Zagreb organizira povodom 100. obljetnice utemeljenja (1921. – 2021.).
Na tribini će sudjelovati akademik Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog Narodnog Sabora i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH te dr.sc Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova RH. Moderator tribine biti će dr.sc. Božo Skoko sa Fakulteta političkih znanosti u Kongresnom centru Antunović.
U 2. točki dnevnog reda razgovaralo se o obilježavanju obljetnice smrti prof. Franje Marića, člana uprave HKD Napredak-Zagreb.
Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH i bivši direktor BHRT-a Mario Pejić preminuo je jučer u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevuu 43. godini života.
Mario Pejić rođen je 6. srpnja 1977. godine. Osnovnu školu završio je u Sarajevu, a gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je sociologiju na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i stekao zvanje – profesor sociologije, nakon čega je završio postdiplomski studij i stekao znanstvenu titulu magistra komunikoloških znanosti – smjer odnosi s javnosću. Obranio je doktorsku disertaciju iz područja komunikoloških znanosti te stekao zvanje doktora znanosti.
Tokom svoje profesionalne karijere bio je direktor Medijskog centra HKD Napredak i radio stanice Vrhbosna iz Sarajeva, direktor Javne ustanove Bosanski kulturni centar Sarajevo (u dva mandata), direktor Televizije Bosne i Hercegovine (BHT1) i član Poslovodnog odbora BHRT-a.
Autor, medijski promotor, scenarist i producent je više od osam stotina različitih kulturno-umjetničkih i obrazovnih manifestacija. Bio je član Crkvenog medijskog odbora za doček pape Franje u BiH. Dobitnik je velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada, priznanja i zahvalnica. Autor je velikog broja znanstvenih i stručnih knjiga i radova.
Obitelji i prijateljima pokojnog Marija Pejića izražavamo duboku sućut.
U okrilju planina vrlo brzo se zaboravlja kaotična i stresna svakodnevnica. Brige, problemi i frustracije ustupaju mjesto uživanju u ljepotama netaknute prirode, ali i u vlastitim koracima, disanju punim plućima i ničim opterećenim mislima…
Uz to, onako usput, poboljšava se psihofizička kondicija, jača mišićna masa i podiže otpornost organizma – najbolji je to odgovor koji Planinarsko društvo Napredak- Zagreb pruža na pitanje “Zašto planinariti?“.
Planinarstvo je vrlo širok pojam koji obuhvaća sve čovjekove djelatnosti vezane za kretanje i boravak u planinama. To nije besciljno lutanje po nepristupačnim zabitima i osvajanje vrhova sa kojih će planinar i onako ubrzo morati sići, već način i stil života.
Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine: snalažljivost, hrabrost, požrtvovanost, prilagodljivost, fizičku izdržljivost, društvenost i smisao za razumijevanje ljudi i prirode.
Kako prosječan čovjek zamišlja planinara?
Obično pred sobom vidi čudnog jadnika koji se oznojen opterećen ruksakom penje na davno osvojene vrhove s kojih će i onako sići, ide od kuće, a sve to bez nekog njemu jasnog razloga. Za planinara, planinarenje je uživanje pri čemu se fizičko i duhovno izvrsno nadopunjuje.
Usprkos fizičkim naporima koje iziskuje, planinarstvo nije sport. Protivnik planinaru nije drugi planinar, a ni pobjeda jednoga nije poraz drugoga. Planinarstvo nije dokazivanje vlastite snage i spretnosti. Ne umanjujući vrijednost njihovih podviga, treba istaknuti da nije vredniji planinar onaj koji se popeo na viši i teži vrh, već onaj koji iskreno voli i poštuje planine i planinarenje.
U sportu je doći do cilja i tu je kraj, a u planinarenju kada ste osvojili vrh to je tek pola obavljenog posla, treba i sići sa planine.
Zašto se penjemo na vrhove planine? Na to pitanje još nitko nije dao odgovor.
ZATO AKO POŽELIŠ DA VIDIŠ DOLINU POPNI SE NA PLANINU, AKO HOĆEŠ DA VIDIŠ VRH PLANINE , IZDIGNI SE IZNAD OBLAKA ZATVORI OČI I SANJAJ.
Šesnaestu godinu postojanja našeg društva otvorili smo izletom na Žumberak, vrh Sveta Gera, gdje nas je dočekala prava zimska idila. Aktivnosti su se nastavile izletom na Platak, vrh Sleme te prošle nedjelje na Ivanščicu.
Inače, od osnutka društva do sada, ukupno smo organizirali 592 izleta, što društvenih što onih zahtjevnijih, alpinističkih.
Društvo danas ima dvije sekcije, na društvene izlete redovito idu i stariji članovi i djeca, jer su rute pogodne za sve uzraste, dok visokogorske destinacije ipak zahtijevaju više znanja, umijeća, iskustva i opreme.
Mislim da je danas interes dosta veći za planinarenjem zbog situacije sa koronom. Kao da je korona podigla svijest važnosti boravka u prirodi.
Prošle godine izlete smo organizirali isključivo u Hrvatskoj, od Zagorja do Gorskog kotara i od Učke, Velebita, Dinare pa do Biokova.
Ljude privlači planinarenje jer su svi naši izleti organizirani, uz planinarskog vodiča. Za svaki izlet napravimo plan puta sa svim detaljima. To radimo zato da se ne dogodi, kao primjer da na Velebitu, na turi od osam sati hoda, dođe netko tko ne može hodati sat vremena. Članovi uvijek dobiju informacije što nas očekuje na izletu.
Lani zbog lockdowna tri puna mjeseca nismo mogli organizirati nikakve izlete, a to smo ljeti nadoknadili većim brojem izleta na mjesečnoj razini, što su članovi jedva dočekali.
Uz društvene izlete, organiziramo i trekking putovanja i sada nam je aktualan Everest base camp trekking. Tamo smo trebali ići prošle godine u travnju, no kako je uslijedio lockdown gotovo u cijelom svijetu, zbog korone nismo to realizirali, pa se nadamo da ćemo uspjeti ove godine od 16. travnja do 1. Svibnja.
U srpnju slijedi Ekspedicija na Kilimandžaro, na najviši vrh Afrike.
Od domaćih izleta slijedi Burni Bitoraj u Gorskom kotaru, Viševica, Poštak, Papuk, Krk i Velebit.
Na ljeto ćemo napravit program za dalje.
Za one koji se možda nakon ovog teksta i fotografija odluče okušati u planinarenju, neka nam se slobodno jave, bit će nam drago.
Temeljem odredbi Statuta Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb, u uvjetima pandemije koronavirusa i u skladu s epidemiološkim mjerama, ove godine održana je online Skupština Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb.
Skupština se održala u razdoblju od 1. do 3. veljače 2021. godine u kojemu je e-glasovanjem jednoglasno prihvaćeno Izvješće predsjednika o radu u 2020. godini, Izvješće kluba znanstvenika, Financijsko izvješće za 2020. godinu, Izvješće nadzornog odbora te Financijski plan i Plan rada za 2021 godinu.
Sa zadovoljstvom možemo istaknuti da je društvo, kroz koje je od obnove prošlo preko dvije tisuće ljudi, u prošloj godini znatno povećalo broj svojih članova. Također, možemo istaknuti povećan broj mladih članova, kao i osoba iz javnog, kulturnog i poslovnog svijeta, ne samo iz Zagreba već iz cijele Hrvatske i inozemstva, koji su se pridružili djelovanju HKD Napredak-Zagreb.
Ustrajnim i aktivnim radom te vrijednim zalaganjem članova uprave unatoč pandemiji koronavirusa i posljedicama potresa, HKD Napredak-Zagreb istaknuo se u organizaciji i pomoći studentima, zajednici, obiteljima kao i područjima pogođenim potresom.
Zahvaljujemo Gradu Zagrebu, Uredu za kulturu grada Zagreba, kulturnim institucijama grada Zagreba, kao i mnogobrojnim pojedincima i kompanijama na podršci pri radu i projektima.
Delegacija Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb (potpredsjednici: dr. sc. Tomislav Dubravac, prof. dr. sc. Ivica Kisić i član Nadzornog odbora Draško Semren, dipl iur.) 2. siječnja 2021. godine posjetila je područja Banovine pogođena katastrofalnim potresom i uručilo donacije.
Organizaciji obilaska na terenu pripomogli su naši dragi prijatelji koji žive na tim područjima g. Petar Ćosić, član Napretka iz Petrinje, g. Milan Brigljević, nezavisni vijećnici Sisačko-moslavačke županije te g. Tihomir Babić, predsjednik podružnice Napretka u Hrvatskoj Kostajnici, kojima se najiskrenije zahvaljujemo.
Našim obilaskom kontaktiran je i dožupan Sisačko-moslavačke županije dr. sc. Roman Rosavec. Obišli smo područja Petrinje, Hrvatske Kostajnice, općinu Kukuruzari, sela Umetići i Komogovina. Tom prigodom smo potrebitima, izravno uručili jednokratne financijske donacije te hranu, toplu odjeću i obuću.
Četiri obitelji kojima je uručena donacija su: obitelj Ilovača iz Petrinje (dvoje djece, sin student 20 godina, kćer 8 godina); obitelj Abramović (samohrana majka sa dvoje djece, sin 21 godina, kćer 20 godina); obitelj Ivić iz Komogovine, općina Kukuruzari (dva sina 16 i 12 godina); obitelj Tomašević iz Umetića, općina Kukuruzari (majka i sin). Razveselili smo srca potrebitih, donijeli im nadu i pokazali da nisu zaboravljeni. Iskazali su nam veliku zahvalnost, ali istovremeno i veliku zabrinutost za neizvjesnu budućnost. Skromnost njihova dosadašnjeg življenja je neopisiva, a budućega, nakon potresa u najmanju ruku upitna. Izrazili smo našu spremnost da im pomognemo, posebice obitelji Ilovača i Ivić u daljnjem školovanju djece. Uložiti ćemo maksimnalne napore da u tome ustrajemo.
Sve nas ovih dana veseli naša opće poznata empatija, zajedništvo i solidarnost koju su mnogi pokazali. Ali je prevažno da ih ne zaboravimo i kada se ugase svjetla pozornice.
Znamo i da je područje Banovine, osim starosjedilaca, naseljeno i stanovnicima mnogih koji su svoj novi život, ne svojim izborom, nakon Domovinskog rata, morali početi iznova. Mnogi su se nekako i uspjeli posložiti. Sada ih je zadesila ponovna nevolja i potreba za novim početkom. Imaju li snage za „novi život“ po ko zna koji po redu? I upornost ima svoje granice. Oni ne mogu sami, zaslužuju našu pomoć. Na Banovini je život stao.
Obnova će potrajati. Ako je u Zagrebu obnova nakon potresa još uvijek u „pripremi“ (nakon godinu dana), a kada će početi, neizvijesno je. Kako li će onda biti na Banovini? Obnova će najprije ići u smjeru društvene infrastrukure, što je i logično, kako bi profunkcionirale državne istitucije. Obnova privatnih kuća će potrajati. Koliko? Mnogi će morati pronaći odgovore kako svoj život usmjeriti dalje.
Ako država, čija je odgovornost i najveća, zakaže, dogodit će da nam se poznati sindrom iseljavanja i ruralne depopulacije. Ponovni odlazak naših ljudi u „bijeli svijet“. Novcem se i može kupiti mjesto stanovanja, ali ne i DOM. Prostor Banovine sa svojom bajkovitom prirodom, područje bogom danom za razvoj poljoprivrede prije svega, udaljeno svega 40-tak kilometara od Metropole ostat će prazno. Država bez ljudi, bez naroda i nije država.
dr.sc. Tomislav Dubravac, potpredsjednik HKD Napredak Zagreb
Osvrt na knjigu – Tomislav Dubravac, član Uređivačkog odbora
Kako netko napisa: „knjige imaju moć zaustaviti vrijeme, vratiti ga u prošlost ili poletjeti u budućnost“. Upravo su to temeljne odrednice knjige: „Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine“.
Prvo: bavi se prošlošću. Znamo kako je još davno rekao Ciceron: Historia est magistra vitae (povijest je učiteljica života). Knjiga je zapravo uvijek svjedok jednog vremena. Ova svjedoči o jednom minulom vremenu, na koja trebamo biti ponosni, na našu prošlost i zahvalni generacijama koje su nam namrle ime, vjeru i kulturu, pa tako i sačuvati našu prošlost od brisanja i zaborava.
Drugo: knjiga ukazuje i na sadašnjost, na prijeku potrebitost njegovanja tradicionalne kulture, na očuvanje našega identiteta, ali i diginiteta i opstanka u vremenu nastajanja modernih oblika kulture, rastuće tehnike i čudesne ili bolje rečeno čudne, prijeteće nam globalizacije što je dovelo do krize u općem moralnom smislu.
I treće: ovakve knjige ukazuju i na budućnost. Stanovnici Bosanske Posavine napustili su svoje kuće, neki ih nisu uspjeli ni zaključati, i sad rasuti po svijetu od Hrvatske do Švicarske i od Kanade do Novoga Zelanda traže svoje mjesto pod suncem. Često treći naraštaji iseljenika žele upoznati svoje korijene, da nas sve podsjećaju sa koje smo točke krenuli i da nismo „repa bez korijena“. Znamo da samo čuvajući prošlost možemo graditi i našu budućnost.
Poštovani prijatelji!
Nakon 5 godina, sa velikom zauzetošću autora i suradnika, prikupljajući građu iz mnogih izvora, od usmenih, rukopisnih, arhivskih, tiskanih, zvučnih do digitalnih, knjiga „Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine“ je ugledala svjetlo dana. Rječnik je pripremljen na 690 stranica, sadrži oko 7 500 natuknica, 10 000 pojmova s preko 1 000 koloriranih ilustracija, dimenzije 260 x 200, kunstdruk papir, tvrdi uvez.
Autori ove vrsne knjige su mr. sc. Anto Knežević i prof. Tomislav Lukić, dipl. ing. u zajedničkoj nakladi Fraternitasa, Synopsisa i Galerije Goll, Slavonski Brod. Predgovor je napisala prof. dr. Julijana Matanović. Rječnik je vrijedan doprinos očuvanju nematerijalne kulturne baštine Bosanske Posavine koja je izložena nemilosrdnim procesima zaborava. Enciklopedijski rječnik opisuje i rukovodi se načelom uključivosti izričaja svih naroda sa tog područja. Služi se brojnim izvorima iz mnogih razdoblja (od osmanskog do suvremenog). Poziva se na razne autore i gledišta, baš kao što narodni pjevač opjevava sve vladare, bez obzira na njihovu ideologiju.
Rječnik je vrijedan doprinos očuvanju jezičnog izričaja stanovništva sjevernog djela Bosne i Hercegovine koji kroz moderne sociološke prilike jednostavno nestaje iz naše svakodnevne komunikacije. Zbog toga bi u svojoj blizini, svatko tko ima empatiju prema Bosanskoj Posavini, trebao imati ovu knjigu. Tin Ujević napisa: „knjiga nije hrana, ali je poslastica“, prava poslastica za sve one koji štuju svoju tradiciju i običaje naslijeđene od naših baka i djedova, naših roditelja, koje otimamo zaboravu i koju želimo sačuvati za buduće naraštaje.
U duhu temeljnoga sadržaja knjige donosim Vam „aber“, ali i „muštuluk“, da je i moja malenkost imala čast i zadovoljstvo sa svojim skromnim doprinosom sudjelovati kao član Uređivačkog odbora. Neka Vam je „berićetno“ čitanje…
Svesrdno preporučujem knjigu svima onima koji cijene pisanu riječ i tradiciju naših ponosnih predaka. Neka nam je u mislima stih one pjesme: „Ali pamtim još…“.
U očekivanju promocije, nakon ovoga „belaja“ što nas je zadesio ove godine, ostajte mi zdravo…
Knjige možete naručiti na e-mail:galerija.goll@gmail.com ili na telefon 099 223 0 228, a uplatu možete izvršiti na IBAN: HR6524840081105820034 kod RBA Zagreb.
Kalendar za 2021. godinu priredili su Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Mostaru, Zagrebu, Varaždinu i Dubrovniku.
Kalendar krase minijature hrvatskog redovnika i svećenika Julija Klovića (1498. – 1578.), koji je također bio hrvatski slikar i sitnoslikar, odnosno minijaturist kojega su prozvali Michelangelom sitnoslikarstva.
Rođen je u selu Grižane u Vinodolu. U gradu Mantovi u Lombardiji postaje svećenik, pri čemu mijenja ime iz Juraj u Julije te živi u samostanu Candiana u blizini grada Padove. Papinskom dozvolom napušta redovništvo te kao minijiaturist radi širom Italije uz svog mecenu kardinala Alessandra Farnesea.
U Rim se vraća 1561. godine gdje je bio u dodiru s najistaknutijim umjetnicima i humanistima, poput Michelangela, Raffaela, Vasarija i El Greca.
Vasari u Vitama-Životopisima za Klovića tvrdi da se u nadolazećim stoljećima neće roditi, niti postojati „tako rijedak i vrstan minijaturist, ili, možemo reći, slikar sitnih slika, kakav je (redovnik i svećenik) don Julije Klović; jer on je daleko nadmašio sve koji su se bavili tom vrstom slikarstva“.
Najpoznatije Klovićevo djelo, „remek djelo minijature svjetskih razmjera”, je Časoslov Farnese ili Officium Virginis. Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje upravo na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ono stoljećima zaokuplja pozornost i izaziva divljenje svoje rijetke i izabrane publike. Bogatstvom prizora i bujnošću poticaja, raznolikošću motiva i prepletom ornamentalnih dionica predstavlja u malenom izdanju kompleks poput velikog fresko-ciklusa ili čak čitave galerije slika.
Danas se ovo remek djelo čuva u knjižnici Pierpont Morgan u New Yorku, dok se pretisak Časoslova prodavao po cijeni višoj od 12000 eura.
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti. On je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti. Njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti i umjetnosti manirizma općenito osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Uz pohvale suvremenika s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.
Ovogodišnji kalendar krasi dvanaest slika izdvojenih upravo iz Časloslova Farnese za koje se nadamo da će promatračima postati Biblia Pauperum, odnosno Sveto Pismo za nepismene kojim je redovnik Julije Klović evangelizirao gledatelje jedinstvenih slika s evanđeoskim porukama.
Kalendar je posvećen devedeset i trojici hercegovačkih franjevačkih uznika između 1945. i 1986. godine uz uzništvo biskupijskih svećenika, časnih sestara, uzornih katolika i prepoznatljivih Hrvata u Hercegovini kojima su mrzitelji katoličke vjere uništavali živote.
Mučeništvo i uzništvo naših fratara s više od 17.500 ubijenih katolika i više od 1700 katoličkih uznika potvrđuje da su dram radosti i u komunističkom jednoumlju fratri plaćali svojom krvlju, znojem, mukama te u konačnici svojim životom.
U četvrtak, 26. studenoga, u 84. godini života preminuo je skladatelj Josip Magdić.
Josip Magdić rođen je 19. ožujka 1937. u Ogulinu. Diplomirao je i magistrirao kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi Lucijana Marije Škerjanca te diplomirao dirigiranje u klasi Danila Švara. Godine 1964. postao je član Slovenskog društva skladatelja, a 1966. magistrirao je kompoziciju pod mentorstvom L. M. Škerjanca. Iduće se godine vraća u Hrvatsku, gdje se zapošljava u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru kao nastavnik glasovira, trube i teorijskih predmeta te kao ravnatelj.
Godine 1970. seli u Sarajevo, gdje na Muzičkoj akademiji predaje teorijske predmete i kompoziciju, a u dva mandata je bio i prodekan Akademije. U Sarajevu je utemeljio i vodio ansambl za suvremenu glazbu MOMUS (1972.) s kojim je nastupio u Centru Georges Pompidou u Parizu i skupinu Masmantra (1977.) koja je djelovala u uskoj vezi s elektroakustičkom radionicom (EAR).
Od 1982. do 1985. godine bio je tajnik, a zatim i predsjednik Udruženja kompozitora BiH te od 1984. do 1986. godine sekretar jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM).
U Hrvatsku se vraća 1994. godine, gdje je od 1995. godine do umirovljenja 2007. godine bio redoviti profesor na Odsjeku za glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Od 4. srpnja 1997. godine član je Hrvatskog kulturnog društva Napredak – Zagreb.
Njegov opsežan skladateljski opus sastoji se od više od 250 orkestralnih, komornih, zborskih, vokalno-instrumentalnih i elektroničkih skladbi, instalacija i filmske glazbe. Stvaralački rukopis mu je raznovrstan, osobito s obzirom na upotrebu boje zvuka (od klasičnog instrumentarija do elektroakustičkih izvora). Djela su mu izvođena u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i Japanu. Često je nastupao solistički, osobito na međunarodnim turnejama, izvodeći vlastite skladbe za orguljama.
Dobitnik je niza uglednih nagrada u Hrvatskoj i u inozemstvu, između ostalih Prešernove akademske nagrade, Nagrade 9. međunarodnog natječaja elektroakustičke glazbe u Bourgesu 1981., Šestotravanjske nagrade grada Sarajeva te brojnih drugih plaketa i priznanja.
Posljednji ispraćaj Josipa Magdića bit će u četvrtak, 3. prosinca na Mirogoju.
Obavještavamo Vas kako je promocija novog albuma “Voyage” bosanskohercegovačkog pijanista Bartolomeja Stankovića, koja se trebala održati 30. studenoga 2020. godine u Hrvatskom društvu skladatelja, otkazana zbog nepovoljne epidemiološke situacije izazvane koronavirusom.
Promocija će se održati kada se epidemiološka situacija popravi, odnosno kada uvjeti za održavanje postanu povoljni.
O novom datumu održavanja promocije i dodatnim informacijama biti ćete naknadno obaviješteni!
