Kategorija: Uncategorized

Umro nekadašnji član Nadzornog odbora HKD “Napredak” Zagreb prof. dr. sc. Vladimir Horvat

Sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, jedan od najvećih poznavatelja djela Bartola Kašića, opat Vladimir Horvat umro je u subotu u 85. godini, priopćila je Družba isusove.

Isusovac Vladimir Horvat je 1996. godine obranio doktorat ‘Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja’, a na njegov je prijedlog Hrvatski sabor 1999. godine proglasio je ‘Godinu Bartola Kašića’.

Priredio je za tisak i ‘Hrvatsko-talijanski rječnik’ (1990), što ga je atribuirao Kašiću, a 1993. godine izdaje s pogovorom Kašićev ‘Ritual rimski’ iz 1640. godine, dok 1999. godine priređuje djelo ‘Bartol Kašić’ prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.).

Opat Horvat rođen je 21. ožujka 1935. godine u međimurskoj Donjoj Dubravi, a za svećenika je zaređen u Zagrebu 1964. godine.

Službovao je u župi u Beogradu, bio je kateheta studenata u Sarajevu, predavač hrvatskog jezika i kateheta studenata u Zagrebu, profesor u Dubrovniku. Magistrirao je na poetici A. G. Matoša, vodio Hrvatsku katoličku misiju u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnutak Hrvatskih studija, objavio je na francuskom jeziku utjecajnu knjigu ‘Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava’, pod pseudonimom M. Landercy. Knjiga je objavljena i na hrvatskom jeziku 1989. godine.

U Beogradu je objavio izdanje ‘Načela jezuita’ (kasnije izdano pod nazivom ‘Načela duhovnosti’), za koje je predgovor napisao budući srbijanski premijer Zoran Đinđić.

“Slavna je epizoda njegova nastupa u Beogradu 1987. na simpoziju povodom dva stoljeća Vuka Karadžića (‘Dva veka Vuka’), kad je pred svima dokazao da je Karadžić dobar dio svoga rječnika preuzeo od isusovačkih leksikografa Kašića, Mikalje, Habdelića, Della Belle i Jambrešića (‘Dva veka pre Vuka’). Uvjerljivo je zastupao stav kako hrvatskomu jezikoslovlju na početku ne stoji Vuk Karadžić, pa ni hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj, nego prije svih isusovac Bartol Kašić”, podsjećaju iz Družbe Isusove.

Od 1992. godine do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču.

Sprovod će biti u utorak, 17. rujna, u 14.10 sati na gradskom groblju Mirogoju u Zagrebu.[1]

Pokojni prof. dr. Vladimir Horvat bio je član Nadzornog odbora Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Zagreb od 1997. do 2004. godine.


[1] https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/umro-nas-poznati-isusovac-knjizevnik-i-jezikoslovac-i-danas-se-pamti-njegov-nastup-na-simpoziju-o-vuku-karadzicu-usred-beograda-izazvao-je-buru/9356846/

DOPREDSJEDNIKU HKD NAPREDAK-ZAGREB DR. SC. TOMISLAVU DUBRAVCU DODIJELJENA ZAHVALNICA HRVATSKE MATICE ISELJENIKA

U Vukovaru je 6. rujna svečano obilježena 15. obljetnica vukovarske podružnice Hrvatske matice iseljenika. Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić podijelio je zahvalnice dugogodišnjim suradnicima Matice, a Grad je osigurao novi uredski prostor koji su otvorili vukovarski gradonačelnik i zamjenik ravnatelja Matice i blagoslovio gvardijan fra Ivica Jagodić.

Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca na memorijalnom groblju Domovinskog rata u Vukovaru, koji su uime Matice položili zamjenik ravnatelja dr. sc. Ivan Tepeš, voditelj vukovarske podružnice Silvio Jergović i voditeljica Odjela marketinga Ivana Rora.

Svečani dio obilježavanja obljetnice održan je u Pastoralnom centru sv. Bono, a nazočili su mu ravnatelj Matice prof. Mijo Marić, zamjenik ravnatelja dr. sc. Ivan Tepeš, vukovarski gvardijan fra Ivica Jagodić, izaslanik vukovarsko-srijemskog župana Marinko Beljo, zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić, gradonačelnica Iloka dr. Marina Budimir, zamjenica ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, zamjenik ravnatelja Insituta Dr. Ivo Pilar prof.dr.sc. Dražen Živić, dekan vukovarskog Veleučilišta Lavoslav Ružička dr.sc. Željko Sudarić, ravnatelj  vukovarskog Memorijalnog centra Domovinskog rata Krunoslav Šeremet, dopredsjednik zagrebačkog HKD Napredak dr.sc. Tomislav Dubravac, predsjednik HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora Mata Matarić i drugi ugledni predstavnici Grada i Županije.

Pozdravne govore nazočnima uputili su vukovarski gvardijan fra Ivica Jagodić, ravnatelj HMI Mijo Marić, zamjenica vukovarskog gradonačelnika Ivana Mujkić i izaslanik župana Marinko Beljo. Potom je voditelj vukovarske podružnice g. Silvio Jergović govorio o njenom osnivanju i petnaest godina djelovanja istaknuvši odličnu suradnju sa svim lokalnim institucijama i udrugama, medijima na lokalnoj i državnoj razini te iseljeničkim medijima u svijetu. U glazbenom dijelu programa nastupila je muška pjevačka grupa Lipa iz Vinkovaca, a vodila ga je Milka Vida. Na kraju programa ravnatelj Mijo Marić podijelio je dio zahvalnica kojima se Matica zahvaljuje dugogodišnjim suradnicima. Nakon toga uslijedilo je razgledavanje novootvorenog Franjevačkog muzeja.

U poslijepodnevnim satima vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i zamjenik ravnatelja Matice dr.sc. Ivan Tepeš otvorili su novi ured vukovarske podružnice. Vukovarski gvardijan fra Ivica Jagodić predvodio je molitvu i blagoslovio ured.

Večernju sv. misu služio je vukovarski gvardijan fra Ivica Jagodić u koncelebraciji s župnim vikarom fra Matijom Marijićem, a svojim pjevanjem uveličao crkveni zbor sv. Cecilija iz Vukovara. Uslijedio je svečani orguljaški koncert Edmunda Borića Andlera u okviru  festivala Organum Cibalae.  (Silvio Jergović)

Uprava HKD Napredak-Zagreb nazočila u Orašju na tradicionalnoj večeri Hercegovine u Posavini i na svečanom otvaranju 24. Dana hrvatskog filma „Ivo Gregurević“

Večer Hercegovine u Posavini održala se u Svečanoj dvorani “Golden Palast” u Orašju 6. rujna 2019. godine. Tradicionalni susret, po sedmi puta, koji se organizira na jesen u Posavini, a u proljeće u Hercegovini, uvijek naglašava neraskidivu povezanost svih dijelova Bosne i Hercegovine. Brojne uzvanike iz političkog, gospodarskog, kulturnog i društvenog života, predstavnike katoličke crkve, braniteljskih udruga, prigodnim riječima pozdravili su dr. Nevenko Herceg, predsjednik Vlade Hercegovačko – neretvanske županije i Đuro Topić predsjednik Vlade Županije Posavske.

Veliki broj dužnosnika Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH, zakonodavne i izvršne vlasti sa svih razina u BiH predvodio dr. Dragan Čović, dok je na svečanoj večeri nazočilo i izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske, koje je predvodio predsjednik Vlade, mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog Sabora Gordan Jandroković, te brojni ministri i članovi Vlade i Sabora.

Drugoga dana, 7. rujna 2019. godine otvoren 24. Filmski festival Dani hrvatskog filma koji ove godine nosi ime svog utemeljitelja glumca Ive Gregurevića. Festival će trajati do 14. rujna, a na njemu će biti prikazani filmovi sa ovogidišnjeg Pula film festivala kao i tri filma dječje tematike. Prije samog otvorenja na mjesnom groblju Karaula u Donjoj Mahali, visoki politički dužnosnici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te Županije Posavske, bilo ih je ukupno 54, položili su cvijeće i vijence na grob Ive Gregurevića.

Nakon toga, u novom parku kod Sportske dvorane Orašje, otkrivena se skulptura Ive Gregurevića u bronci, rad akademskog kipara Ante Jurkića.

Na otvaranju 24. Dana hrvatskog filma „Ivo Gregurević“ nazočio je i Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić sa brojnim izaslanstvom te Ministrica kulture Republika Hrvatske Nina Obuljen Koržinek. Na navedenim događajima su nazočili i brojni članovi Upravnog i Nadzornog odbora te Suda časti HKD Napredak-Zagreb. Izaslanstvo su činili: dopredsjednik Tomislav Dubravac, predsjednik Nadzornog odbora Tomislav Antunović, članovi Uprave: Juro Martinović, Srećko Sladoljev, Vinko Hrkač, Franko Čuvalo, Fabijan Jokić, Vinko Kraljević, član Nadzornog odbora Draško Semren i član Suda časti Ferdo Kurtić. Tijekom dva dana druženja održano je više susreta i konstruktivnih razgovora sa visokim političkim djelatnicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i kulturnim i znanstvenim zvaničnicima. Uspostavljen je i izvrstan kontakt sa g. Predragom Maravić predstavnikom Hrvata u Vojvodini te je dogovoren službeni odlazak delegacije HKD Napredk-Zagreb u posjet našim Hrvatima tijekom listopada. Tijekom boravka obišli smo i dijelove Posavine: Brčko, Gradačac, Šamac, Odžak i okolna mjesta. Navedeno možete vidjeti na priloženim fotografijama.

Predsjednik Planinarskog društva Napredak-Zagreb i člana Upravnog odbora HKD Napredak-Zagreb Franko Čuvalo u posjeti Italiji i Grčkoj

Desetodnevno putovanje po Italiji i Grčkoj od 9. do 18. kolovoza ostat će nam u lijepoj uspomeni i dugom sjećanju. U Italiji posjetili smo Feraru stari renesansni dio grada koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Obišli smo dvorac obitelji Este, katedralu svetog Jurja i židovsku četvrt. Nastavak putovanja uz obalu Jadranskog mora do Riminija rodnog mjesta režisera Federika Felinija. Posjetili smo hram Malatesta gdje se nalaze freske slavnog talijanskog slikara Đota, Augustov slavoluk najstariji preživjeli rimski slavoluk na svijetu podignut 27. Godine p.n.e.-Tiberijev most preko rijeke Marechije. Drugi dan odlazimo u San Marino, treće najmanje države na svijetu koju je osnovao klesar Marin s otoka Raba. Uz laganu šetnju obilazimo: Palazzo Publico, baziliku sv. Marina,crkvu sv. Franceska i zidine grada. Nastavljamo put do Ankone gdje obilazimo stari dio grada i na kraju ukrcavamo se na kruzer za Grčku. Po dolasku u Igumenicu kratka šetnja gradom i dalje plovidba do Patrasa. Sa kruzera prelazimo u naš bus u panoramsku vožnju po gradu i dalje idemo do grada Olimpije najznačajnijeg arheološkog lokaliteta u Grčkoj,mjesta gdje su rođene Olimpijske igre. Najveće je antičko svetište Grka, a danas grad u pokrajini Iliji. U središtu grada nalaze se hramovi Zeusa i njegove žene Here. Zeusov kip kipara Fidije ubraja se u sedam svjetskih čuda antičkog doba. Grad je pod zaštitom UNESCO-a od 1989.godine. Sljedeći dan obilazimo Gimnastrion, Fidijinu radionicu,Leonideon preteča hotela, Metron mjesto gdje se pali olimpijski plamen, veliki stadion i Stoa Eho mjesto proglašenja olimpijskih pobjednika. U večernje sate dolazimo u Spartu. Sutra nas čeka planinarenje-uspon na  najviši vrh Peloponeza na planini Tajget-vrh  Profitis Ilias 2405 m. Peti dan slijedi vožnja Sparta-Paleopanagia-Kryonerion-izvor Maganiari. Uspon na planinu Tajget-vrh sv. Ilija 2405 m ide preko skloništa Agia Varvara i dalje do vrha uspon i povratak traje punih 9 sati. Sa vrha pružaju se nezaboravni 360 stupnjeva vidici na čitav Peloponez pa sve do Krete. Šesti dan slijedi obilazak ostataka antičke Sparte. 6 km od Sparte obišli smo ruševine povijesnog bizantskog grada Mistras-na UNESCO-voj listi. Pripada najposjećenijim znamenitostima Peloponeza. U brončano doba Sparta je bila sjedište kralja Menelaja koji je povratio lijepu Helenu iz Troje. Nastavljamo vožnju  prema Korintskom kanalu i gradu Korintu. Razgledali smo ostatke drevnog Korinta nekada najbogatijeg i najsjajnijeg grada stare Grčke. Apolonov hram sa monolitnim stupovima u dorskom stilu,a u  pozadini utvrdu Akrokorint. U poslijepodnevnim satima stižemo u Atenu. U Ateni ostajemo tri dana. Prvo grad obilazimo panoramskim busom a zatim slijedi obilazak trgova Sintagma i Omnia, parlament gdje gledamo smjenu straže pa antički stadion, Agoru, Hadrijanova vrata i na kraju posjet Akropoli, jednom od najvažnijih svjetskih antičkih spomenika, simbolu Atene na stijeni. Razgled Propileja, hrama Atene Nike, Partenona i Erehteona, remek djela slavnog Perikla. Deveti dan radimo izlet do Pireja glavne Grčke luke,nekad ribarskog središta s brojnim restoranima-odlazak do mondene Glyfade, atenskog ljetovališta te vožnja rivijerom-Apolonovom obalom do rta Sounion poznatog po hramu boga mora-Posejdonovom hramu odakle je spektakularan zalazak sunca. Povratak u Atenu na gala zajedničku večeru uz domaću muziku za oproštaj od naših putešestvija po Grčkoj. Deseti dan istim putem vraćamo se u Hrvatsku. Slike možete pogledati na našoj planinarskoj stranici. Organizator i vođa puta Franko Čuvalo.

Pjesnikinja Diana Burazer sudjeluje ovih dana na međunarodnom festivalu poezije u Francuskoj

Naše kolegica hrvatska pjesnikinja Diana Burazer (članica Nadzornog odbora HKD Napredak-Zagreb) sudjeluje ovih dana na međunarodnom festivalu poezije u Francuskoj „Voix VIVES, de Méditerranée en Méditerranée“ koji se održava u gradu Séte od 20.7. do 28 .7. 2019.

Male pozornice u gradu Séte za čitanja poezije nalaze se na ulicama, trgu knjiga, dvorištima, parkovima, u luci, na brodovima, na plaži, na tržnici…

Program Festivala je izuzetno bogat. Čitanja poezije održavaju se cijeli dan na 36 lokacija u gradu; često i na svim lokacijama istovremeno. Pjesnici čitaju na svom jeziku, a glumci na francuskom, voditelj programa razgovara sa pjesnikom o njegovim pjesmama, o njegovoj zemlji,…a sve to pred mnogobrojnom, i izuzetno pažljivom, publikom koja već tradicionalno dolazi u Sete samo zbog festivala poezije.

Na svakoj lokaciji gdje pjesnici imaju nastupe postavljeni su plakati sa stihovima učesnika, a u ulicama izvješene trake/lente sa stihovima i imenima pjesnika i zemlje iz koje dolazi.

Pjesnici, što je nažalost neuobičajeno, doživljavaju da ih ljudi prepoznaju, traže autograme, pitaju za njihove knjige,…

Cijeli grad živi u duhu Festivala, što ovaj Festival čini posebnim, i nezaboravnim, i za učesnike-pjesnike i za posjetitelje.

Diana Burazer je članica Društva hrvatskih književnika u Hrvatskoj, ali i članica Društva pisaca BiH, tako da poziv za sudjelovanje u Francuskoj dobila kao pjesnikinja koja će predstavljati Bosnu i Hercegovinu.

Ozdravljenje odnosa u Napretku pitanje je opstojnosti Hrvata

Karizmatični i blagoglagoljivi Franjo Topić, svećenik i bosanski Hrvat koji po svoje mišljenje nije odlazio niti u Zagreb niti u Hercegovinu, svojim je odlaskom ponudio mogućnost da novo vodstvo osigura mirniju, suvremeniju i idiličniju budućnost društva bez kojeg je teško zamisliti multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu

VEČERNJI LIST 08. srpnja 2019. u 12:29 kolumnu piše Denis Derk1

Teolog i jedan od najpoznatijih i medijski najprisutnijih bosanskohercegovačkih Hrvata Franjo Topić više nije predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak. A predsjedavao je Društvom još od njegove obnove 1990. Vodio je najveće kulturno društvo Hrvata u Bosni i Hercegovini cijelog nedavnog rata, za što je trebalo jako puno umijeća ali i hrabrosti, ali i u postdejtonskom vremenu koje je Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu samo dodatno urušavalo i potkopavalo. Franjo Topić otišao je (doduše ne potpuno, zadržao je titulu počasnog predsjednika Napretka) demokratskim putem. Za njegovog nasljednika izabran je na skupštini u Sarajevu povjesničar koji ima 42 godine Nikola Čiča iz Tuzle, dugogodišnji napretkovac koji ima iskustva i u radu u sarajevskoj Središnjici društva i u radu u tuzlanskoj podružnici, dakle na terenu. A to će mu dvosmjerno iskustvo biti od velike pomoći, jer ne treba skrivati činjenicu da odnosi između Središnjice i pojedinih podružnica ni izdaleka nisu idilični. Iako se i na izbornoj skupštini u Sarajevu (barem prema medijskim izvješćima) moglo čuti da u Napretku nema svađa, to nije istina. Barem jedan dio napretkovaca je posvađan pa čak i podijeljen i ta situacije na traje od jučer. Dapače. Stara je to priča koja ima svoje povijesne i političke, pa i politikantske konotacije koje sežu u vrijeme samog osnutka Napretka početkom 20. stoljeća i njegove mostarske, tj. sarajevske orijentacije. No jedno je sigurno. Budući da je Napredak nesporna središnja kulturna udruga Hrvata u Bosni i Hercegovini, svi problemi u Napretku i oko njega loše utječu na ionako težak položaj sve malobrojnijih Hrvata i u Bosni i u Hercegovini. Stoga je ozdravljenje odnosa unutar Napretka i to ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Napretkovim podružnicama izvan BiH jedno od najvažnijih pitanja hrvatske opstojnosti u susjednoj višenacionalnoj i više konfesionalnoj državi. Ali put do ozdravljenja vodi preko transparentnijeg Napretkovog poslovanja. Riječ je o udruzi koja ima znatnu imovinu i udruzi koja znatnu imovinu još potražuje, jer ju je temeljito 1949. opelješila komunistička antinacionalna politika. Od te pljačke, Napredak se još nije oporavio, a njegov predratni veliki imetak mogao bi mu se kao bumerang obiti o glavu jer je i to bogatstvo barem djelomično uzrokovalo tektonske potrese u, na žalost, nejedinstvenom i heterogenom Napretkovom korpusu.

Karizmatični i blagoglagoljivi Franjo Topić, svećenik i bosanski Hrvat koji po svoje mišljenje nije odlazio niti u Zagreb niti u Hercegovinu, svojim je odlaskom ponudio mogućnost da novo vodstvo osigura mirniju, suvremeniju i idiličniju budućnost društva bez kojeg je teško zamisliti multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu. Ali, hoće li ta šansa biti iskorištena? Ili će se prije pomiriti neprijatelji koji su u prošlom ratu pucali jedni na druge, od bosanskih i hercegovačkih Hrvata koji bi svoje kulturne i obrazovne potrebe trebali upražnjavati baš pod kapom Napretka koji nije niti sarajevski, niti mostarski niti zagrebački nego hrvatski.

Izvor: https://www.vecernji.hr/premium/ozdravljenje-odnosa-u-napretku-pitanje-je-opstojnosti-hrvata-1330743

VELIKAN HRVATSKE PSIHIJATRIJE

PISMA IZ VRAPČA DOKTORA S CRNOM AKTOVKOM
Najdugovječniji ravnatelj bolnice, koji je umro prije tri mjeseca, ovih bi dana otišao u zasluženu mirovinu

AUTOR: Goranka Jureško OBJAVLJENO:  08.07.2019. u 23:00

Vlado Jukić i njegova aktovka

Prof. dr. Vlado Jukić 25 je godina dolazio na posao s istim ‘koferom’, nadao se da će s njim i izaći iz bolnice kad ode u mirovinu. Sudbina je htjela drukčije. Bravica torbe pokvarila se malo prije nego što je izgubio bitku s bolešću. Aktovka će biti eksponat u spomen-sobi koju mu uređuju u bolnici

“Jednom kad odem iz Vrapča, nadam se da ću u ruci imati isti onaj ‘kofer’ s kojim sam i ušao u tu bolnicu! U njemu će biti ‘nešto staro i nešto novo’ jer se u 25 godina puno toga nakupilo”, govorio je prof. dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče, svaki put kada bi se poveo razgovor o njegovu skorom odlasku u mirovinu. No, onda se “loša karma” umiješala i u život i u “kofer” prof. dr. Jukića. Prije nekoliko mjeseci na kultnom se “koferu” pokvarila bravica. Pokušao je profesor riješiti problem, ali kako nije bilo “25-godišnje garancije”, nije bilo ni popravka bravice. Teška je srca stavio “kofer” u mirovanje i kupio novi, zamjenski. No, kažu, nije bio zadovoljan. Tiho je patio za neuništivim “koferom”, ali što je, tu je. I bez bravice će nekako s njim iz Vrapča

istim putem kojim je i stigao u tu bolnicu. Da, baš ovih dana namjeravao je prof. dr. Jukić otići iz bolnice u kojoj je bio ravnatelj punih 25 godina, s “koferom u ruci u – mirovinu”.

Nažalost, kultni “kofer” ostao je u “njegovoj” Psihijatrijskoj klinici Vrapče jer je prof. dr.  Jukić prije tri mjeseca izgubio svoju životnu bitku. Baš onda kad se radilo o njemu, o njegovu zdravlju, nije uspio, premda je sve oko sebe naviknuo na “borbu koja daje rezultate”. Nepopravljiv optimist, samo dan uoči operacije rekao mi je: “Ma, mislim da ću za mjesec dana opet biti u formi. Moram prije srpnja (odlazak u mirovinu) dovršiti neke poslove”. No, nije uspio. Ostali su nedovršeni velika monografija u povodu 140 godina bolnice Vrapče te knjige “Pisma iz Vrapča” i “Vrapče i kultura”.

Želio je pisati

“Sve ćemo mi to njemu u spomen završiti jer je najveći dio posla obavio naš učitelj, ne samo psihijatrije nego i životni. Nekako nam se čini da je profesor na putu, da će se ipak vratiti… Tek kad prođe neko vrijeme, vidjet će se što je on napravio za psihijatrijske pacijente, ali i za nas koji smo radili s njim. Teško će ga zaboraviti i zaposlenici bolnice. Ima nas više od 700, a prof. Jukić znao je svakoga po imenu i gdje radi. Tko god je htio ‘razgovarati s ravnateljem’, mogao je to bilo kad i bez najave. Znao je svaki kutak ove bolnice. Dolazio je na posao u sedam, dakle prije svih, i odlazio posljednji, a prije nego što bi se posvetio svojim ravnateljskim obvezama, prošetao bi krugom bolnice i lako uočavao kad ‘nešto ne štima’.

Ova je bolnica paradigma njegova života, svega onoga što je napravio da Vrapče više ne bude bolnica na kraju grada, žuta kuća ili ludnica”, kaže doc. dr. Petrana Brečić koja je nakon naglog odlaska prof. dr. Jukića postala vršiteljica dužnosti ravnateljice. Bila je i njegova dugogodišnja zamjenica pa je tako iz prve ruke svjedočila njegovu načinu vođenja bolnice, ali i bitkama za prava psihijatrijskih pacijenata i protiv njihove stigme. Dodaje da će se pobrinuti i za “kofer” jer namjera je urediti spomen-sobu prof. dr. Jukića u kojoj će biti predmeti, knjige i slike koji će najbolje pokazati tko je bio najdugovječniji ravnatelj te bolnice, a taj rekord teško će ikada pasti.

“Za koji mjesec ćeš u penziju. Što ćeš raditi ti kao dokazani radoholičar?”

“Pa, zapravo još ne znam, ali možda ću malo kruha uzeti i tebi. Sigurno je – pisat ću. Ima materijala za pokoju knjigu, a čeka me i monografija bolnice koju zbog ove strke još nisam uspio završiti.”

Da, tako mi je prije koji mjesec govorio prof. dr. Jukić, odnosno na dan kad se politička i liječnička elita, prošlog studenoga, sjatila na otvaranje forenzičkog odjela najveće psihijatrijske bolnice u Hrvatskoj. Na neki način taj će Zavod za forenziku biti i vječni spomenik prof. dr. Jukiću jer je i sagrađen zahvaljujući njegovoj upornosti u dokazivanju onima koji drže blagajne da i oni koji su počinili neki zločin, a psihijatrijski su bolesnici, moraju imati primjerenu skrb dostojnu čovjeka i sva prava.

Da bi postigao cilj, “plašio” je nadležne za novac i političke odluke pokazujući im “najgore od najgoreg” u bolnici, sve ne bi li ih potaknuo na akciju da nas se “ne srami EU”. Neprestano je naglašavao da su pacijenti “na forenzici izuzetak, da među bolesnicima sa psihičkim smetnjama ima malo počinitelja kaznenih djela, da je to teška predrasuda koju treba razbiti što prije…”

“Da, istina je, statistika govori da je među počiniteljima kaznenih djela samo 10% psihijatrijskih bolesnika”, kaže forenzičarka dr. Nadica Buzina, bliska suradnica prof. dr. Jukića. Dodaje da se profesor silno trudio izjednačiti psihijatrijske bolesnike s onima koji imaju problema s fizičkim zdravljem. Samo tako je moguće razbiti stigmu prema kojoj su psihijatrijski pacijenti “ludi, nepoćudni, opasni, pa ih treba zatvoriti”. Prvi je uveo tzv. intenzivne krevete (za hitne slučajeve, op.a.) u psihijatriju, koje svi ostali bolesnici imaju odavno.

Nažalost, prof. dr. Jukić nije dočekao mirovinu u koju je trebao baš ovih dana. Umro je prije tri mjeseca. Naglo, “ukradeno” mu je vrijeme u kojem se namjeravao baviti svojom drugom ljubavlju – pisanjem.

Njegov je odlazak bio šokantan ne samo za kolege iz struke kojom se vrlo predano bavio cijeli radni vijek, nego i za pacijente koji su se iz prve ruke mogli uvjeriti kako “žuta kuća” postaje bolnica u kojoj se poštuju njihova prava. Koliko je brzo otišao, potvrđuje njegov stol na kojem fascikl monografije “140 godina Vrapča” čeka da je dovrše njegovi najbliži suradnici, oni koji su baš kao i profesor uvjereni da je Vrapče “više od bolnice”, da je “spomenik medicine i kulture”.

U Vrapču se u proteklih 140 godina gradilo, obnavljalo, dograđivalo, ali već ulaz u bolnicu pokazuje da ima i kulturni identitet. Samo deset godina nakon Beča i 18 godina nakon Budimpešte, Zagreb je dobio psihijatrijsku bolnicu s odjelima “za nemirne i mirne muškarce, za nemirne i mirne žene, za nečiste muškarce i nečiste žene…”, a onda se u gotovo stoljeće i pol značajno promijenila, i to najviše baš u onome na čemu je inzistirao prof. dr. Jukić – u odnosu prema pacijentima.

Bolnički muzej

“Otišao je i ostavio ‘bolje Vrapče’. Uvijek je isticao da se iz povijesti ove ustanove može iščitati i sve ono kroz što je tijekom povijesti prolazio hrvatski narod. Zato se trudio da svakih deset godina izađe monografija koja će to potvrditi. Želio je da i ova u povodu 140. obljetnice bude savršena i samo je on to mogao učiniti toliko predano, prikazati Vrapče kao povijesnu, kulturnu, nakladničku, učilišnu, ali i stožernu psihijatrijsku ustanovu i mi ćemo taj njegov gotovo završeni posao dovršiti”, kaže doc. dr. Brečić.

Naglašava da je prof. dr. Jukić stalno isticao taj kulturni dio Vrapča jer ne treba zaboraviti da su se i neki velikani hrvatske kulture liječili u toj bolnici, pa onda i stvarali, poput slikarice Slave Raškaj te književnika Vladimira Vidrića i Ante Kovačića. Uostalom, bolnica je vlasnik šest slika Slave Raškaj. Na tom kulturnom izričaju inzistirao je i prof. dr. Jukić, što kroz muzej bolnice, što kroz glazbena događanja i filmske tribine na kojima su prikazivani igrani filmovi iz žanra psihijatrije, a na kojima su uvijek bile izuzetno zanimljive rasprave jer su ih vodili stručnjaci.

Među knjigama prof. dr. Jukića koje su ostale “u pripremi” jest i ona s radnim naslovom “Pisma iz Vrapča” u kojoj bi se trebali naći upravo njegovi “ispravci krivih navoda” novinama, Ministarstvu zdravstva, kolegama liječnicima, nevladinim udrugama… Zapravo, bile su to najčešće obrane prava pacijenata i “njegove” bolnice.

“Staricu stavili u ludnicu i oteli joj 3,5 milijuna eura” bio je naslov baš u Jutarnjem listu koji je 2005. potaknuo prof. dr. Jukića da napiše pismo tadašnjem uredniku Tomislavu Wrussu. No, on u svom pismu ne upotrebljava “jake” riječi, ne docira, ne “pravi se pametan”, ne prijeti tužbama, ali ide “na emocije” i objašnjava da se tako stigmatizira ne samo Vrapče nego i sve ostale psihijatrijske bolnice, ali prije svega pacijente. “Uvjeren sam da ste sve te zanimljive informacije mogli prenijeti čitateljima i bez stigmatiziranja. Svi smo mi potencijalni psihijatrijski pacijenti i mogli bismo zatražiti pomoć u ustanovi koju vi tako stigmatizirate!” objasnio je tada, potaknuvši na razmišljanje “kroz vlastitu kožu”.

Naime, silno se trudio promijeniti ustaljenu “terminologiju”. Baš svaki put kad su novine ili televizije govorile o “ludnici”, o “luđacima”, reagirao je pismima, od kojih će se dio publicirati u njegovim “Pismima iz Vrapča”. No, premda su novinari nerijetko koristili njemu nepoćudnu terminologiju kad su pisali o psihijatriji i psihičkim bolesnicima, imao je sjajan odnos s njima. Trudio se što jednostavnije objasniti neki problematični odnos, događaj, razliku između psihičke bolesti i promjene osobnosti… Nikad nije odbio govoriti jer je znao da ako on to ne učini, govorit će nekompetentni i naštetiti “njegovim pacijentima”.

Pisao je i kolegama “psihijatrima”, upozoravajući one koji se vole hvaliti tko su im među poznatima, od političara do pjevača, pacijenti, pa onda i prijatelji, do čega je zapravo došlo “po prirodi stvari jer su liječnici”. “Riječju, hvale se prijateljstvom koje su stekli liječenjem. Tako nastoje potvrditi svoju važnost. Ne pišem ovo zato što se kao psihijatar ne bih mogao pohvaliti poznanstvima i prijateljstvima s istaknutim pojedincima, ‘koje sam stekao liječeći njih ili nekog od obitelji’ pa je prijateljstvo nastalo ‘po prirodi stvari’, već zato da upozorim da nije etično tu činjenicu javno isticati. Možda se to nekome čini cjepidlačenjem, ali zapravo želim upozoriti na moralno iščašenje, odnosno kršenje liječničke etike koje u pravilu počinje ‘malim nevažnim stvarima’”, upozorio je 2014. u Liječničkim novinama.

Borba protiv stigmatiziranja

“Da, istina je, bio je osjetljiv na odnos prema psihijatrijskim bolesnicima. To je i razlog što je 1997., a onda i 2014. sudjelovao u izradi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Znao je da će tako zakomplicirati život psihijatrima, ali i to je bolje nego da se i u jednom slučaju naruše prava pacijenata”, napominje doc. dr. Brečić.

Zapravo, prof. dr. Jukiću sve je bilo zapisano “u njegovim zvijezdama” u koje je gledao čuvajući krave u rodnoj Hercegovini. Znao je pričati kako je kao dječak često gledao u nebo, pogledom pratio avione i želio da i sam ponekad može poletjeti. A onda je cilj i ostvario. Letio je na sve strane svijeta. Uvijek tamo gdje je trebalo promovirati modernu psihijatriju, gdje je trebalo govoriti o onome što se još može učiniti protiv stigmatiziranja pacijenata i u zaštiti ljudskih prava.

Tolerancija je bila deviza u koju je uvijek vjerovao. Za kritiku bi govorio da “nije loša” jer “daje mogućnost da samoga sebe preispitaš i da moguće budeš bolji čovjek”. Sve su to razlozi što će svi oni koji ikada budu gledali “hrvatsko psihijatrijsko nebo” imati priliku vidjeti i sve ono što im je prof. dr. Vlado Jukić ostavio na čuvanje i s obvezom da i sami u tu ostavštinu ugrade svoj doprinos, imajući u vidu prije svega boljitak psihijatrijskih pacijenata.

https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/pisma-iz-vrapca-doktora-s-crnom-aktovkom-najdugovjecniji-ravnatelj-bolnice-koji-je-umro-prije-tri-mjeseca-ovih-bi-dana-otisao-u-zasluzenu-mirovinu/9087749/
Napomena:  prof. dr. Vlado Jukić bio je član uprave Hrvatskog kulturnog društva (HKD) Napredak-Zagreb od  21. 05. 2018. pa do iznenadne smrti 03. 03. 2019.

Predsjednik HKD Napredak-Zagreb mag. art. Miljenko Puljić na proslavi 60. rođendana Večernjeg lista

Proslava 60. rođendana Večernjeg lista u večernjim satima 1. srpnja 2019. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu počela je programom obilaskom izložbe o povijesti Večernjaka, a nastavio se projekcijom filma o bogatoj prošlosti, ali i budućnosti svima omiljenih novina. Atmosferu su začinili zbor Perpetuum Jazzile te skupina Serpentes Magic Theater.

Vatromet, koji je trajao nekoliko minuta, oduševio je prisutne, koji nisu mogli odoljeti da ne snimaju, a to je ujedno i bio vrhunac cjelovečernjeg tuluma.

Rođendan su Večernjem listu čestitali predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te ministri Blaženka Divjak, Marko Pavić, Tomislav Tolušić, Zlatko Marić, Darko Horvat, Tomislav Ćorić, Davor Božinović, Gari Cappelli,  Gabrijela Žalac…

Izvor: https://www.vecernji.hr/vecernji60/vecernji-list-veceras-slavi-60-godina-1329434/galerija-370311?page=139

Predsjednik planinarskog društva Napredak-Zagreb Franko Čuvalo član Uprave zagrebačkog Napretka u Peru

Dragi moji napretkovci evo nekoliko riječi o našim putešestvijama po Peruu. Obišli smo glavni grad   Limu zatim Cusco nekada prestonicu Inka.  27. 6. popeli smo se na izgubljeni grad Inka Machu Picchu na 2400 m. U četvrtak osvojili smo u Andama Soraypampe 3920 m i jezero na visini od 4200 m. Danas smo bili na jezeru Titicaca 3821 m. Sutra  se vraćamo u Limu i tu završava naša pustolovina po Peruu. U nedjelju se vraćamo u Hrvatsku.

Puno pozdrava svima. Franko

1 2 3 9