Natječaj “Program suradnje s hrvatskim znanstvenicima u dijaspori Znanstvena suradnja”

Svrha je Programa prijenos znanja i privlačenje ulaganja u sustav znanosti Republike Hrvatske te posredno i u sustav gospodarstva kroz suradnju znanstvenika iz domovine i hrvatskih znanstvenika u dijaspori.

Hrvatska zaklada za znanost otvorila je natječaj za prijavu projektnih prijedloga na Program suradnje s hrvatskim znanstvenicima u dijaspori “Znanstvena suradnja”. Svrha je Programa prijenos znanja i privlačenje ulaganja u sustav znanosti Republike Hrvatske te posredno i u sustav gospodarstva kroz suradnju znanstvenika iz Republike Hrvatske i hrvatskih znanstvenika u dijaspori. Suradnja se ostvaruje na način da je znanstvenik iz Republike Hrvatske voditelj projekta, a znanstvenik iz dijaspore suvoditelj. Kako bi mogao biti suvoditelj, znanstvenik iz dijaspore treba imati hrvatsko državljanstvo ili dokaz o nacionalnosti te biti zaposlen na znanstvenoj organizaciji u inozemstvu.

Natječajem Programa „Znanstvena suradnja“ predviđena je provedba znanstveno-istraživačkih projekata u svim znanstvenim područjima u trajanju najdulje do 31. 5. 2023. godine (planirani je početak projekata rujan/listopad 2019. godine) te zapošljavanje najmanje dvaju mladih znanstvenika po projektu od kojih jedan mora biti doktorand, a ostali doktorandi ili poslijedoktorandi u ranoj fazi razvoja karijere. Zaposleni mladi znanstvenici mogu biti iz Republike Hrvatske ili inozemstva, a zapošljavaju se na matičnoj organizaciji provedbe projekta u Republici Hrvatskoj, uz mogućnost odlaska na kratkoročne mobilnosti (do šest mjeseci) na organizaciju suvoditelja projekta u inozemstvo.

Programom se financira provođenje znanstvenog istraživanja, nabava opreme, ukupan trošak plaća mladih znanstvenika, mobilnost i neizravni troškovi. Ukupan je iznos financiranja od 1.000.000,00 HRK do 2.000.000,00 HRK po projektu, a predviđa se da će biti financirano između 20 i 30 projekata. Natječaj je otvoren do 28. 2. 2019. godine.

Detaljne informacije i natječajna dokumentacija dostupni su na poveznici http://www.hrzz.hr/default.aspx?id=2550. Za sve dodatne informacije molimo Vas da se obratite Hrvatskoj zakladi za znanost na adresu elektroničke pošte znanstvena.suradnja@hrzz.hr.

Dr. sc. Ines Skelac (ines@hrzz.hr)

Call for Proposals to the “Cooperation Programme with Croatian Scientists in Diaspora Research Cooperability” Opened

The purpose of the Programme is the transfer of knowledge and attracting investment to the science system of the Republic of Croatia, and indirectly to the economy system, through the cooperation of scientists from the Republic of Croatia and Croatian scientists in diaspora.

The Croatian Science Foundation published the Call for submitting project proposals to the “Cooperation Programme with Croatian Scientists in Diaspora ‘Research Cooperability’”. The purpose of the Programme is the transfer of knowledge and attracting investment to the science system of the Republic of Croatia, and indirectly to the economy system, through the cooperation of scientists from the Republic of Croatia and Croatian scientists in diaspora. The cooperation shall be realised in such a manner that the scientist from the Republic of Croatia is the Project Leader, while the scientist from diaspora is the Co-Leader. In order to be eligible for the position of Co-Leader, the scientist from diaspora needs to hold Croatian citizenship or proof of nationality and be employed at a scientific organization outside the Republic of Croatia.

The “Research Cooperability Programme” Call provides for the implementation of scientific-research projects in all areas of science of a duration not longer than 31 May 2023 (the planned start date of the projects is September/October 2019) and the employment of at least two young scientists per project, one of which should be a doctoral student, while the others may be doctoral students or postdoctoral researchers in the early stages of career development. The young scientists to be employed may be from Croatia or from abroad and shall be employed at the institution that will be implementing the Project in the Republic of Croatia, with the possibility of short-term mobility travels (up to six months) to the Project Co-Leader’s organization.

The following costs will be financed through the Programme: the implementation of scientific research, the purchase of equipment, total cost of young scientists’ salaries, mobility and indirect costs. The total amount available for an individual project is between HRK 1,000,000.00 and 2.000.000.00, and between 20 and 30 projects are expected to be financed. The Call closes on 28 February 2019.

Detailed information and all documents related to the Call are available at: http://www.hrzz.hr/default.aspx?id=2550. For all additional information, please contact the Croatian Science Foundation at: znanstvena.suradnja@hrzz.hr.

Dr. sc. Ines Skelac (ines@hrzz.hr)

IZASLANSTVO HKD NAPREDAK – ZAGREB U POSJETI APOSTOLSKOJ NUNCIJATURI U RH

Dana 14. siječnja 2019. prvi tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanisław Błachowiak primio je izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb u čijem su sastavu bili mag. art. Miljenko Puljić predsjednik; dipl. iur. Bosiljko Mišetić član uprave; dipl. iur. Vinko Hrkać član uprave; Tomislav Antunović predsjednik Nadzornog odbora. Teme razgovora bile su prilike u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak.

IZASLANSTVO HKD NAPREDAK-ZAGREB NA ISPRAĆAJU IVE GREGUREVIĆA

Izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb: Tomislav Dubravac, dopredsjednik, Tomislav
Antunović, predsjednik Nadzornog odbora, Draško Semren, član Nadzornog odbora, Ferdo
Kurtić, član suda časti, te članovi Ilija Nedić, Ivica Martić i Zlatko Kristić, nazočili su na
ispraćaju Ive Gregurevića.

Pogreb Ive Gregurevića održan je 8. siječnja 2019. godine na mjesnom groblju
Karaula u Donjoj Mahali, kod Orašja u BiH, udaljenom niti stotinjak metara od livade na
kojoj je u ranoj mladosti sa školskim prijateljima imitirao scene iz omiljenih mu vestern
filmova.
Na emotivnom ispraćaju je nazočilo više tisuća poštovatelja njegova djela, brojni
prijatelji, cijela naša Posavina, a obred je predvodio fra Mario Jurić, gvardijan franjevačkog
samostana Tolisa. Oprostili smo se od našega Ive uz dirljive i nadahnute govore njegovih
kolega Perice Martinović, Anje Šovagović, Vedrana Mlikote i Enesa Kiševića, te tamburaša
koji su otpjevali omiljenu pjesmu pokojnog glumca, “Milovo sam garave i plave” Zvonka
Bogdana.
Otišao je naš Ivo, velikan hrvatskoga glumišta, institucija, veliki čovjek, čovjek
gromada, kao da se odlomio veliki komad zemlje naše posavske, otišao je „golub bijeli
posavskoga neba“, koji sada plovi nebeskim ravnima. Putuj prijatelju, „odmori se, zaslužio
si“. Hvala Ti, Posavina Te neće nikada zaboraviti.
Ostavljamo Te u zagrljaju ponosne posavske, hrvatske zemlje i neka te Gospodin
obilno nagradi u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.

IN memoriam IVO Gregurević

T. Dubravac: Sjećanje na Ivu Gregurevića

„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“ (A.J. Cronin)

Pjesnik R. Tagore je napisao: „Smrt ne znači zagasiti svijetlo, nego isključiti svjetiljku kada dođe zora“. Vijest kako se svjetiljka našega Ive Gregurevića isključila 1. siječnja 2019. godine i kako je zora prerano došla, sve nas je iznenadila i rastužila. Koje li simbolike, Ivo nas je napusto na Novu godinu, a prije 18 godina, na isti dan nas je napustio njegov veliki i bliski prijatelj, Fabijan Šovagović (uz Borisa Dvornika), velikani hrvatskoga glumišta. Čovjek se zapita: pa tko to umire na Novu godinu, vjerojatno najveći, ili je to bilo predodređeno, sudbina ili kako bi u Bosni rekli „nafaka“.

Ivo Gregurević rodio se 7. listopada 1952. godine u Donjoj Mahali, kod Orašja u Bosanskoj Posavini, u skromnoj obitelji zemljoradnika oca Marka i majke domaćice Jele. Tko bi tada pomislio kako je posavska majka Jela rodila budućega velikana koji će ostaviti neizbrisiv trag na svoj rodni Zavičaj, na hrvatsku kulturu. Pamtit ćemo ga kao izvrsnog glumca, sa brojnim nagradama, kao Netjaka, Čarugu, Kosmičkog…

Pisati sjećanja na Ivu Gregurevića je i teško i lako. Teško, jer nismo osobno prijateljevali (iako u društvu često), a opet lako, jer je Ivo svima nama, posebice nama Posavcima, bio prijatelj. Uostalom, Ivo je svima koji su ga poznavali bio prijatelj.

Sjećam se odlazaka na Dane hrvatskoga filma u Orašju, kada smo hrlili u naš posavski kraj, kada smo željno iščekivali taj prvi vikend u rujnu i unaprijed bili ushićeni što ćemo se družiti, i tako 24 godine. Ove godine bi slavili jubilarnu 25. obljetnicu, a ako Bog da i otići ćemo, bez Ive, ali sa Ivom. Sjećam se kako smo nakon projekcije filma išli na nezaboravna druženja uz Savu, do jutra, najboljega vatrometa, sutrašnjega odlaska na vožnju skelom, opet do kasno u noć. Samo za one u „kondiciji“! Tko to nije doživio, puno je propustio. Sjećam se i mnogih druženja kad zajedničkoga nam prijatelja Ilje Benkovića-Drce, za svetoga Iliju, i našega zadnjega druženja na kirbaju na „Šibavi“ prije 2 mjeseca. Nitko kao Ivo nije grlio svoj rodni kraj, našu Posavinu, svoje Orašje i rodnu mu Donju Mahalu. Nemjerljivo je ljubio svoj Zavičaj. Uvijek mu je u mislima, svjesno ili ne, bio onaj stih iz pjesme Jure Kaštelana: „Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva“. Njegova UVALA je bila široka i duboka, čista i bistra, mudra i modra, razumna i životna, ispunjena toplinom i ljubavi, puna razumijevanja i brige za druge. Za njega je Zavičaj dah i zvuk koji nosi u duši, kojega miluje zrakom koji se širi ravnicom našom posavskom, poljima uzoranih njiva žita i duhana, nasadima šiba od vrbe. On svoj Zavičaj grli sa vjetrom koji puše po našoj posavskoj ravnici, našemu raju, on je glas sjećanja što svijetu otkriva koliko je snažan pečat duše naše posavske. Pjesnik Cronin bi rekao: „sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani“. Znamo koliko je samo volio naše običaje, tradiciju, pjesmu, ljude, naše posavke i posavljake, a tek koliko su oni volili njega! Bila je to čista ljubav. Njegov obol tradicijskoj kulturi posavskog kraja i hrvatskoj kulturi općenito je nemjerljiv. Volio je ćevape kod „Baće“, iako su meni bili bolji u „Savi“. Sjećam se, ima tome godina, kada sam mu donio punu, veliku vreću čvaraka za svatove, iz Županje, od našega zajedničkoga pijatelja Mileta. Sjećamo se njegove pilotske jakne od koje se nije odvajao i kad je bilo vruće, njegove vožnje đipom po Orašju, doslovce natrpanog prijateljima, po desetak.

Ivo je bio veliki čovjek, ljudina, bećar, bećarina, čiji je lik u filmu Čaruga doslovce preslika njegovoga „ja“. Otišao je čovjek gromada, kao da se odlomio veliki komad zemlje naše posavske, naše napaćene Posavine, koja je toliko dala Hrvatskoj u domovinskom ratu, a koja je ostala zaboravljena, prešućena žrtva, sa puno nepozanica iza sebe…

Njegov veliki prijatelj, i moj, Iljo Benković (čovjek bez kojega, usudim se reći, Filmskog festivala i ne bi bilo) koji je na dan smrti Ive, na svome „fejsu“ napisao: „Prijatelju, ako si mislio da si umro, varaš se“. Kaže se: čovjek umire dva puta, fizički i kad mu umiru njegova djela. Njegova djela su još živa i živjet će vječno. Ivo je bio osebujan, jedan i jedinstven, neponovljiv. Njegova zimzelena popularnost nikada neće izbilijediti. Andrić napisa: “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav ćemo most uspostaviti prema gore“. Ti si ga dragi Ivo zasigurno izgradio.

Živio je život punim plućima, ponekad i bez zadrške. Takav je bio naš Ivo. Na žalost, najneizvjesnija izvjesnost „smrt“ je prekinula njegovo životno putovanje. Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean. Život koji nam je podarila priroda kratak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. Ako poživimo u srcima onih koje smo ostavili za sobom, nećemo umrijeti. I nećeš prijatelju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima. Otimaćemo te zaboravu i nositi kao trajni spomen u svojim srcima. I. Mažuranić napisa:

Nije visok, tko na visu stoji,
Nit’ je velik, tko se velik rodi,
Vec je visok, tko u nizu stoji
I visinom nadmasa visine,
A velik je, tko se malen rodi,
Al’ kad pane, golem grob mu treba….


Upravo je Ivo to bio: malen, skroman, samozatajan, a visok i VELIK, naša Posavska legenda, koja je puninom svoga srca ostao vjeran svome zavičaju i našemu posavskom kraju, koji sada leti posavskim, nebeskim ravnima. S pravom mu možemo reći: „Odmori se, zaslužio si“. Kako napisa A.B. Šimić: „Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka, sa mnom raste u svakom času. Moj svršetak njen pravi je početak”. Oprostit ćeme se od Tebe, u utorak 8. siječnja u 14 sati u rodnoj mu Donjoj Mahali. Odakle je sve i počelo…

„Kada se radost dijeli, dvostruko je veća, a kada se tuga i bol dijeli dvostruko je manja“. Danas dijelimo tugu i bol sa obitelji našega Ive, prijateljima, znancima i njegovim kolegama glumicama i glumcima kojima izražavam iskrenu sućut u svoje ime i u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb. Ponosni sam što smo imali čast biti Tvojim prijateljem. Ostavljamo Te u zagrljaju ponosne posavske, hrvatske zemlje i neka te Gospodin obilno nagradi u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.

Predstavljeno treće izdanje Kronologije žepačkoga kraja 1458. – 2018.

U organizaciji Općine Žepče i Općinskog načelnika Mate Zovko upriličena je 29. prosinca 2018. promocija trećeg dopunjenog i prerađenog izdanja „Kronologije žepačkoga kraja 1458.-2018.“ čiji je autor prof. Franjo Marić, rođeni Žepčak, sa adresom u Zagrebu. Radi se o monografiji koja ima 1000 stranica i devet glavnih poglavlja i sadrži kronološke podatke i događaje koji su obilježili život stanovništva Žepča iz doba Osmanlija, Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, komunističke Jugoslavije, domovinskog rata kao i oni nastali poslije rata., propraćene s više od 1800 ilustracija u boji, preko 50 grafikona i dijagrama te nekoliko zemljovida, a sve je to potkrijepljeno sa više od 1850 bilješki. O knjizi su govorili autor Franjo Marić i promotor knjige Ilija Barešić, pomoćnik načelnika za društvene djelatnosti i opću upravu. Prije toga velikom broju okupljenih obratio se općinski načelnik Mato Zovko koji se prije svega zahvalio autoru na velebnom djelu sa kojima se mali broj gradova i općina može pohvaliti da na jednom mjestu ima sakupljenu svoju povijest i sadašnjost koje ostavlja budućim generacijama. Podsjetio je na veliki jubilej koji slavi općina Žepče i to 560 godina od prvog do sada poznatog pisanog spomena imena Žepča, 14.listopada 1458. godine u čiji spomen je i nastalo ovo kapitalno djelo. Poželio je autoru knjige još puno ovakvih djela te da mu nikada ne ponestane snage i volje da piše o Žepču , a ujedno je pozvao sve ostale a posebno mlade generacije da nastave istraživati žepačku povijest i pisati o njoj za sve druge koji budu dolazili. U knjizi se nalaze prvi put podaci iz najstarijeg osmanlijskog katastarskog popisa iz 1468/69 koji se odnosi na Žepče kao i podaci prema popisu bosanskog sandžaka iz 1604 te podaci biskupskih i drugih izvješća o žepačkom kraju iz davnih vremena. , najviše podataka je preuzeto iz crkvenih šematizama koji su objelodanjeni u razdoblju 1836-2015. godine. Autor Franjo Marić je naglasio kako
ova knjiga može biti dobar temelj povjesničarima za istraživanje dalje i dublje povijesti ovog kraja. Više od petsto različitih knjiga, dokumenata, isprava, svjedodžbi, arhiva iz različitih europskih gradova i izvora preslikano je u knjigu. Moderatorica promocije bila je Dijana Martinović iz ureda za opću upravu i društvene djelatnosti općine Žepče, a sunakladnik ove vrijedne knjige bilo je HKD Napredak-Zagreb, Bogovićeva ul. 1.

Sretan Božić!

Svim članovima i prijateljima HKD Napredak, koji
slave Kristovo rođenje, želimo čestit Božić,
a Nova 2019. neka nam protekne u zdravlju
i u obilju Božjeg mira i blagoslova

Upravni i Nadzorni odbor
HKD Napredak – Zagreb

HKD Napredak-Zagreb obilježio 100. obljetnicu “Ex ponta” Ive Andrića

Julijana Matanović i Niko Pavlović

U ovoj godini obilježava se točno stotinu godina od objave knjige pjesama u prozi “Ex ponto” Ive Andrića, prvog tiskanog književnog djela tog istaknutog pjesnika, prozaika, književnika i diplomata obilježenog, kako je tim povodom rečeno u ponedjeljak u Zagrebu, melankoličnom ispoviješću duše čovjeka od djetinjstva predodređenog za tjeskobu.

U povodu 100. obljetnice tiskanja knjige “Ex ponto” Hrvatsko kulturno društvo Napredak- Zagreb organiziralo je u Preporodnoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) svečani program posvećen nekadašnjem stipendistu Napretka, društva za pomaganje naučnika i đaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu, kasnijem dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1961.

Skup je otvorila književnica Julijana Matanović, koja je kazala kako je Andrić čovjek koji je “čitav svoj život nadoknađivao gubitak svoje rane biografije, svojeg najranijeg djetinjstva”, koji kao da je bio “predodređen za neku tjeskobu”, jer se već na prvim točkama njegova života razvila “neka tragička magla”.

Nije pouzdano utvrđeno je li rođen u Travniku ili Dolcu, a postoji i nedoumica oko Andrićeva imena.
“Ako je kršten kao Ivan a potpisuje se kao Ivo, ako se ne zna je li mu otac umro kad je imao dvije godine ili kad je imao četiri ili pet, onda ne treba tražiti razloge njegovih kasnijih nemira”, rekla je Matanović.

Za Andrićev je život posebno važna godina 1903., napomenula je, jer tada dobiva stipendiju HKD-a Napredak u visini od 200 kruna, koja mu je kasnije smanjena jer je bio loš đak, da bi 1909. bila ponovno obnovljena u prvotnome iznosu; kad odlazi u Zagreb 1912. iznosila je 600 kruna, a 1913., kad odlazi u Beč, 1200 kruna.

Manje je poznato da je kao stipendist Napretka Andrić ušao prvi puta i u literaturu, i to u jednoj priči Danila Kiša, dodala je Matanović, koja smatra da je “Ex ponto” jedna “važna knjiga, koja nije ništa drugo nego knjiga velike tjeskobe”.
Knjiga lirske proze “Ex ponto” pripada prvoj fazi Andrićeva stvaralaštva obojenoj osobnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem. Objavljena je 1918. a nastala je na tlu gorkoga iskustva samoće i straha dvadesettrogodišnjeg mladića nakon utamničenja u mariborskom zatvoru 1914., gdje je završio zbog “protuaustrijskog djelovanja”.

Knjiga je opisana kao “razgovor pjesnika s dušom”, ispovijest nastala u tamničkoj odvojenosti od svijeta i ljudi, punoj bola, očaja i straha.

Matanović je napomenula kako je to jedna “sasvim osobna knjiga”: “To je vječna knjiga, knjiga u kojoj se prepoznajemo. To je knjiga jednog čovjeka koji je doista koračao stazama neke boli, začete još kad je imao dvije godine. Zato, čitajmo ‘Ex ponto’ kao neku osobnu priču”, zaključila je.

Predsjednik HKD-a Napredak Miljenko Puljić kazao je kako je ponosan što je to društvo početkom 20. stoljeća “prepoznalo jednoga dječaka koji i nije bio baš dobar đak, ali borilo se za njega i uspjelo je”. “Ivo Andrić je hrvatski pisac, ali mi ga želimo dijeliti s drugima, jer kako ne dijeliti te riječi, kako biti sebičan i ne dijeliti tu ljubav i ljepotu?”, poručio je Puljić.

Andrićeve stihove recitirali su Dragan Despot, Niko Pavlović, Ornela Vištica i Vinko Kraljević. U glazbenom dijelu programa nastupili su Ljerka Končar na violončelu i Goran Končar na violini. (Hina)

Ornela Vištica

Vinko Kraljević

Dragan Despot

Ljerka i Goran Končar

Vesna Kusin izaslanica gradonačelnika Milana Bandića
i Miljenko Puljić, predsjednik HKD Napredak-Zagreb

1 15 16 17 18 19 23