„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“ (A.J. Cronin)
Pjesnik R. Tagore je napisao: „Smrt ne znači zagasiti svijetlo, nego isključiti svjetiljku kada dođe zora“. Vijest kako se svjetiljka našega Ive Gregurevića isključila 1. siječnja 2019. godine i kako je zora prerano došla, sve nas je iznenadila i rastužila. Koje li simbolike, Ivo nas je napusto na Novu godinu, a prije 18 godina, na isti dan nas je napustio njegov veliki i bliski prijatelj, Fabijan Šovagović (uz Borisa Dvornika), velikani hrvatskoga glumišta. Čovjek se zapita: pa tko to umire na Novu godinu, vjerojatno najveći, ili je to bilo predodređeno, sudbina ili kako bi u Bosni rekli „nafaka“.
Ivo Gregurević rodio se 7. listopada 1952. godine u Donjoj Mahali, kod Orašja u Bosanskoj Posavini, u skromnoj obitelji zemljoradnika oca Marka i majke domaćice Jele. Tko bi tada pomislio kako je posavska majka Jela rodila budućega velikana koji će ostaviti neizbrisiv trag na svoj rodni Zavičaj, na hrvatsku kulturu. Pamtit ćemo ga kao izvrsnog glumca, sa brojnim nagradama, kao Netjaka, Čarugu, Kosmičkog…
Pisati sjećanja na Ivu Gregurevića je i teško i lako. Teško, jer nismo osobno prijateljevali (iako u društvu često), a opet lako, jer je Ivo svima nama, posebice nama Posavcima, bio prijatelj. Uostalom, Ivo je svima koji su ga poznavali bio prijatelj.
Sjećam se odlazaka na Dane hrvatskoga filma u Orašju, kada smo hrlili u naš posavski kraj, kada smo željno iščekivali taj prvi vikend u rujnu i unaprijed bili ushićeni što ćemo se družiti, i tako 24 godine. Ove godine bi slavili jubilarnu 25. obljetnicu, a ako Bog da i otići ćemo, bez Ive, ali sa Ivom. Sjećam se kako smo nakon projekcije filma išli na nezaboravna druženja uz Savu, do jutra, najboljega vatrometa, sutrašnjega odlaska na vožnju skelom, opet do kasno u noć. Samo za one u „kondiciji“! Tko to nije doživio, puno je propustio. Sjećam se i mnogih druženja kad zajedničkoga nam prijatelja Ilje Benkovića-Drce, za svetoga Iliju, i našega zadnjega druženja na kirbaju na „Šibavi“ prije 2 mjeseca. Nitko kao Ivo nije grlio svoj rodni kraj, našu Posavinu, svoje Orašje i rodnu mu Donju Mahalu. Nemjerljivo je ljubio svoj Zavičaj. Uvijek mu je u mislima, svjesno ili ne, bio onaj stih iz pjesme Jure Kaštelana: „Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva“. Njegova UVALA je bila široka i duboka, čista i bistra, mudra i modra, razumna i životna, ispunjena toplinom i ljubavi, puna razumijevanja i brige za druge. Za njega je Zavičaj dah i zvuk koji nosi u duši, kojega miluje zrakom koji se širi ravnicom našom posavskom, poljima uzoranih njiva žita i duhana, nasadima šiba od vrbe. On svoj Zavičaj grli sa vjetrom koji puše po našoj posavskoj ravnici, našemu raju, on je glas sjećanja što svijetu otkriva koliko je snažan pečat duše naše posavske. Pjesnik Cronin bi rekao: „sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani“. Znamo koliko je samo volio naše običaje, tradiciju, pjesmu, ljude, naše posavke i posavljake, a tek koliko su oni volili njega! Bila je to čista ljubav. Njegov obol tradicijskoj kulturi posavskog kraja i hrvatskoj kulturi općenito je nemjerljiv. Volio je ćevape kod „Baće“, iako su meni bili bolji u „Savi“. Sjećam se, ima tome godina, kada sam mu donio punu, veliku vreću čvaraka za svatove, iz Županje, od našega zajedničkoga pijatelja Mileta. Sjećamo se njegove pilotske jakne od koje se nije odvajao i kad je bilo vruće, njegove vožnje đipom po Orašju, doslovce natrpanog prijateljima, po desetak.
Ivo je bio veliki čovjek, ljudina, bećar, bećarina, čiji je lik u filmu Čaruga doslovce preslika njegovoga „ja“. Otišao je čovjek gromada, kao da se odlomio veliki komad zemlje naše posavske, naše napaćene Posavine, koja je toliko dala Hrvatskoj u domovinskom ratu, a koja je ostala zaboravljena, prešućena žrtva, sa puno nepozanica iza sebe…
Njegov veliki prijatelj, i moj, Iljo Benković (čovjek bez kojega, usudim se reći, Filmskog festivala i ne bi bilo) koji je na dan smrti Ive, na svome „fejsu“ napisao: „Prijatelju, ako si mislio da si umro, varaš se“. Kaže se: čovjek umire dva puta, fizički i kad mu umiru njegova djela. Njegova djela su još živa i živjet će vječno. Ivo je bio osebujan, jedan i jedinstven, neponovljiv. Njegova zimzelena popularnost nikada neće izbilijediti. Andrić napisa: “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav ćemo most uspostaviti prema gore“. Ti si ga dragi Ivo zasigurno izgradio.
Živio je život punim plućima, ponekad i bez zadrške. Takav je bio naš Ivo. Na žalost, najneizvjesnija izvjesnost „smrt“ je prekinula njegovo životno putovanje. Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean. Život koji nam je podarila priroda kratak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. Ako poživimo u srcima onih koje smo ostavili za sobom, nećemo umrijeti. I nećeš prijatelju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima. Otimaćemo te zaboravu i nositi kao trajni spomen u svojim srcima. I. Mažuranić napisa:
Nije visok, tko na visu stoji, Nit’ je velik, tko se velik rodi, Vec je visok, tko u nizu stoji I visinom nadmasa visine, A velik je, tko se malen rodi, Al’ kad pane, golem grob mu treba….
Upravo je Ivo to bio: malen, skroman, samozatajan, a visok i VELIK, naša Posavska legenda, koja je puninom svoga srca ostao vjeran svome zavičaju i našemu posavskom kraju, koji sada leti posavskim, nebeskim ravnima. S pravom mu možemo reći: „Odmori se, zaslužio si“. Kako napisa A.B. Šimić: „Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka, sa mnom raste u svakom času. Moj svršetak njen pravi je početak”. Oprostit ćeme se od Tebe, u utorak 8. siječnja u 14 sati u rodnoj mu Donjoj Mahali. Odakle je sve i počelo…
„Kada se radost dijeli, dvostruko je veća, a kada se tuga i bol dijeli dvostruko je manja“. Danas dijelimo tugu i bol sa obitelji našega Ive, prijateljima, znancima i njegovim kolegama glumicama i glumcima kojima izražavam iskrenu sućut u svoje ime i u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb. Ponosni sam što smo imali čast biti Tvojim prijateljem. Ostavljamo Te u zagrljaju ponosne posavske, hrvatske zemlje i neka te Gospodin obilno nagradi u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.
U organizaciji Općine Žepče i Općinskog načelnika Mate Zovko upriličena je 29. prosinca 2018. promocija trećeg dopunjenog i prerađenog izdanja „Kronologije žepačkoga kraja 1458.-2018.“ čiji je autor prof. Franjo Marić, rođeni Žepčak, sa adresom u Zagrebu. Radi se o monografiji koja ima 1000 stranica i devet glavnih poglavlja i sadrži kronološke podatke i događaje koji su obilježili život stanovništva Žepča iz doba Osmanlija, Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, komunističke Jugoslavije, domovinskog rata kao i oni nastali poslije rata., propraćene s više od 1800 ilustracija u boji, preko 50 grafikona i dijagrama te nekoliko zemljovida, a sve je to potkrijepljeno sa više od 1850 bilješki. O knjizi su govorili autor Franjo Marić i promotor knjige Ilija Barešić, pomoćnik načelnika za društvene djelatnosti i opću upravu. Prije toga velikom broju okupljenih obratio se općinski načelnik Mato Zovko koji se prije svega zahvalio autoru na velebnom djelu sa kojima se mali broj gradova i općina može pohvaliti da na jednom mjestu ima sakupljenu svoju povijest i sadašnjost koje ostavlja budućim generacijama. Podsjetio je na veliki jubilej koji slavi općina Žepče i to 560 godina od prvog do sada poznatog pisanog spomena imena Žepča, 14.listopada 1458. godine u čiji spomen je i nastalo ovo kapitalno djelo. Poželio je autoru knjige još puno ovakvih djela te da mu nikada ne ponestane snage i volje da piše o Žepču , a ujedno je pozvao sve ostale a posebno mlade generacije da nastave istraživati žepačku povijest i pisati o njoj za sve druge koji budu dolazili. U knjizi se nalaze prvi put podaci iz najstarijeg osmanlijskog katastarskog popisa iz 1468/69 koji se odnosi na Žepče kao i podaci prema popisu bosanskog sandžaka iz 1604 te podaci biskupskih i drugih izvješća o žepačkom kraju iz davnih vremena. , najviše podataka je preuzeto iz crkvenih šematizama koji su objelodanjeni u razdoblju 1836-2015. godine. Autor Franjo Marić je naglasio kako
ova knjiga može biti dobar temelj povjesničarima za istraživanje dalje i dublje povijesti ovog kraja. Više od petsto različitih knjiga, dokumenata, isprava, svjedodžbi, arhiva iz različitih europskih gradova i izvora preslikano je u knjigu. Moderatorica promocije bila je Dijana Martinović iz ureda za opću upravu i društvene djelatnosti općine Žepče, a sunakladnik ove vrijedne knjige bilo je HKD Napredak-Zagreb, Bogovićeva ul. 1.
Svim članovima i prijateljima HKD Napredak, koji
slave Kristovo rođenje, želimo čestit Božić,
a Nova 2019. neka nam protekne u zdravlju
i u obilju Božjeg mira i blagoslova
U ovoj godini obilježava se točno stotinu godina od objave knjige pjesama u prozi “Ex ponto” Ive Andrića, prvog tiskanog književnog djela tog istaknutog pjesnika, prozaika, književnika i diplomata obilježenog, kako je tim povodom rečeno u ponedjeljak u Zagrebu, melankoličnom ispoviješću duše čovjeka od djetinjstva predodređenog za tjeskobu.
U povodu 100. obljetnice tiskanja knjige “Ex ponto” Hrvatsko kulturno društvo Napredak- Zagreb organiziralo je u Preporodnoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) svečani program posvećen nekadašnjem stipendistu Napretka, društva za pomaganje naučnika i đaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu, kasnijem dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1961.
Skup je otvorila književnica Julijana Matanović, koja je kazala kako je Andrić čovjek koji je “čitav svoj život nadoknađivao gubitak svoje rane biografije, svojeg najranijeg djetinjstva”, koji kao da je bio “predodređen za neku tjeskobu”, jer se već na prvim točkama njegova života razvila “neka tragička magla”.
Nije pouzdano utvrđeno je li rođen u Travniku ili Dolcu, a postoji i nedoumica oko Andrićeva imena. “Ako je kršten kao Ivan a potpisuje se kao Ivo, ako se ne zna je li mu otac umro kad je imao dvije godine ili kad je imao četiri ili pet, onda ne treba tražiti razloge njegovih kasnijih nemira”, rekla je Matanović.
Za Andrićev je život posebno važna godina 1903., napomenula je, jer tada dobiva stipendiju HKD-a Napredak u visini od 200 kruna, koja mu je kasnije smanjena jer je bio loš đak, da bi 1909. bila ponovno obnovljena u prvotnome iznosu; kad odlazi u Zagreb 1912. iznosila je 600 kruna, a 1913., kad odlazi u Beč, 1200 kruna.
Manje je poznato da je kao stipendist Napretka Andrić ušao prvi puta i u literaturu, i to u jednoj priči Danila Kiša, dodala je Matanović, koja smatra da je “Ex ponto” jedna “važna knjiga, koja nije ništa drugo nego knjiga velike tjeskobe”. Knjiga lirske proze “Ex ponto” pripada prvoj fazi Andrićeva stvaralaštva obojenoj osobnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem. Objavljena je 1918. a nastala je na tlu gorkoga iskustva samoće i straha dvadesettrogodišnjeg mladića nakon utamničenja u mariborskom zatvoru 1914., gdje je završio zbog “protuaustrijskog djelovanja”.
Knjiga je opisana kao “razgovor pjesnika s dušom”, ispovijest nastala u tamničkoj odvojenosti od svijeta i ljudi, punoj bola, očaja i straha.
Matanović je napomenula kako je to jedna “sasvim osobna knjiga”: “To je vječna knjiga, knjiga u kojoj se prepoznajemo. To je knjiga jednog čovjeka koji je doista koračao stazama neke boli, začete još kad je imao dvije godine. Zato, čitajmo ‘Ex ponto’ kao neku osobnu priču”, zaključila je.
Predsjednik HKD-a Napredak Miljenko Puljić kazao je kako je ponosan što je to društvo početkom 20. stoljeća “prepoznalo jednoga dječaka koji i nije bio baš dobar đak, ali borilo se za njega i uspjelo je”. “Ivo Andrić je hrvatski pisac, ali mi ga želimo dijeliti s drugima, jer kako ne dijeliti te riječi, kako biti sebičan i ne dijeliti tu ljubav i ljepotu?”, poručio je Puljić.
Andrićeve stihove recitirali su Dragan Despot, Niko Pavlović, Ornela Vištica i Vinko Kraljević. U glazbenom dijelu programa nastupili su Ljerka Končar na violončelu i Goran Končar na violini. (Hina)
Ornela Vištica
Vinko Kraljević
Dragan Despot
Ljerka i Goran Končar
Vesna Kusin izaslanica gradonačelnika Milana Bandića i Miljenko Puljić, predsjednik HKD Napredak-Zagreb
Koncem mjeseca studenoga ove godine (2018.) na međunarodnom sajmu investicijskih projekata Rexpo u Zagrebu je premijerno predstavljen projekt ZELENI DVORI. Specijalno je razvijen za ulagače koji vide svoj daljnji poslovni i profesionalni razvoj u području medicinskog turizma (dentalna medicina, oftalmologija, plastične kirurgije, ortopedije,…itd.). Autor ovoga investicijskog projekta je član Upravnog odbora HKD Napredak-Zagreb gospodin Fabijan Jokić. Projekt ZELENI DVORI je odabran kao jedan od tri najbolja projekta za nagradu Rexpo Best New Investment Award i kao takav pobudio veliko zanimanje sudionika sajma i medija.
Delegacija HKD Napredak-Zagreb- s lijeva na desno: Miljenko Puljić, predsjednik; Fabijan Jokić, član uprave; dr. sc. Tomislav Dubravac, dopredsjednik i Juro Martinović član uprave
Investicijski projekt ZELENI DVORI je razvijen na rubu parka prirode Medvednica u Bistri, u prostoru gdje se osjeća sloboda i miriše čist zrak i na zemljištu ukupne površine 18.300 m2 sa izvorom vode i vodotokom. U osnovi sadrži zgradu mješovite namjene s poliklinikom i pratećim sadržajima, 14 komfornih niskoenergetskih kuća (depadansi) s okućnicama, te pristupnu cestu i šetnicu.
Ovaj inovativni projekt sve svoje energetske potrebe proizvodi na vlastitoj lokaciji iz obnovljivih izvora energije i koncipiran je za organiziranje integralnog hotela u funkciji medicinskog turizma oslanjajući se dodatno na ruralnu osnovu šire prostorne cjeline te na aktivnosti brdsko-planinskog kraja.
IZASLANSTVO HKD NAPREDAK-ZAGREB NA HUMANITARNOJ VEČERI ČLANOVA I PRIJATELJA UDRUGE HRVATA BOSNE I HERCEGOVINE PRSTEN
Na 13. Večeri članova i prijatelja Udruge Hrvata Bosne i Hercegovine Prsten te Zaklade Prsten okupilo se u subotu navečer 1. 12. 2018. u zagrebačkom hotelu Sheraton oko 400 gostiju i uzvanika, među kojima i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, te predstavnici Vlade RH i Grada Zagreba. Svečana večera održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, priopćeno je iz Udruge Hrvata BiH Prsten. Uz predsjednicu Republike Hrvatske, tradicionalnoj predbožićnoj večeri nazočio je i njezin supokrovitelj, dosadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH akademik Dragan Čović, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Andrija Mikulić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, državna tajnica Zdravka Bušić, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Vjekoslav Jeleč, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić te drugi uzvanici iz Republike Hrvatske i BiH. “Ova je večer humanitarne naravi i drago mi je što pokazujete brigu jedni za druge, brigu za Hrvate u Bosni i Hercegovini ali i u Hrvatskoj. Hvala vam što svoja sredstva i svoju energiju usmjeravate upravo prema mladima jer oni su naša budućnost i ne smijemo dopustiti da odlaze iz naših država i zato se moramo truditi da ih zadržimo ovdje ali i da ih vratimo natrag. Hrvatska i Bosna i Hercegovina ne smiju biti posljednja postaja iz koje mladi odlaze u neke nove domove i domovine i zbog toga se moramo truditi da ih vratimo u dvije domovine hrvatskog naroda koji su jedan narod i jedna duša. I dalje ćemo neprikosnoveno stajati uz hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i nastavit ćemo se boriti da Bosna i Hercegovina ostane domovina hrvatskog naroda”, rekla je hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović.
Istaknula je kako je zajedništvo jedna od ključnih odrednica njenog predsjedanja i zbog toga, dodala je, “moramo brinuti o svakom čovjeku, osobito mladima, kako bismo nastavili graditi budućnost zajedno. Stoga poručujem da ne posustajete i da nastavite dalje raditi, a mi ćemo vam u tome pružiti svu moguću podršku jer u zajedništvu i je naša budućnost“, kazala je predsjednica Grabar-Kitarović.
U ime domaćina članove i prijatelje Udruge Prsten pozdravio je novoizabrani predsjednik Udruge Pavo Zubak, koji je podsjetio na ulogu Prstena i istaknuo kako je Udruga prije tjedan dana promijenila svoj naziv kako bi postala integrativni faktor svih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i u Hrvatskoj i u susjednoj BiH te kako bi se kroz platformu
Prstena ujedinili svi Hrvati koji su podrijetlom iz BiH. Zubak je ocijenio kako je ova godina što se tiče rada i djelovanja, bila zaista posebna za Prsten pri čemu je istaknuo kako je Prsten svoje djelovanje proširio i na Bosnu i Hercegovinu osnivanjem udruge Prsten u Vitezu.
“Zadnjih godina prošli smo puno toga zajedno s Prstenom pa smo tako na nedavno održanim izborima u BiH ostvarili najbolji rezultat od 1996. godine. Mali smo narod u Bosni i Hercegovini ali želimo dati potporu Bosni i Hercegovini na njenom putu prema Europskoj uniji. Ako se budemo držali zajedno snažit ćemo poziciju najmalobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini pa vas pozivam da to zajedništvo nastavimo dalje graditi kako bi se očuvala naša domovina Bosna i Hercegovina”, istaknuo je Dragan Čović. Uručeni ugovori novim stipendistima Zaklade Prsten Tom prigodom uručeni su i ugovori novim stipendistima Zaklade Prsten, a u ime njih četrnaestero zahvalio je student Robert Tokić iz Jajca. Jedan od ciljeva Udruge jest i poticanje obrazovanja mladih pa je 2007. godine Udruga odlučila osnovati Zakladu Prsten radi stipendiranja učenika i studenata Hrvata u BiH – Hrvata podrijetlom iz BiH koji žive u RH. Do sada je Zaklada Prsten dodijelila 130 studentskih stipendija (za sve godine studiranja), za što su članovi i prijatelji Udruge Prsten osigurali oko 3.400.000 kuna. Radom Zaklade studentima se, osim međusobnog povezivanja, želi omogućiti lakše ostvarivanje akademske budućnosti kako bi postali produktivni članovi društva i zajednice u kojoj će jednoga dana živjeti, raditi i djelovati. U kulturno-umjetničkom dijelu programa prisutne je razveselio nastup opernog pjevača Ivana Jelića (stipendist HKD Napredak), a za dobru zabavu tijekom ostatka večeri pobrinuo se bend Lira.
Na humanitarnoj večeri u izaslanstvu HKD Napredak-Zagreb sudjelovali su dr. sc. Tomislav Dubravac, dopredsjednik; doc. dr. sc. Zlatko Vlajčić /prim. dr. med. plastični kirurg/ član Nadzornog odbora; gospodin Ferdo Kurtić, član Suda časti; gospodin Ilija Nedić, rizničar te članovi Napretka gospoda Ivica Jakić, Slađan Bešlić i don Ivan Tolj.
S lijeva na desno: primarijus dr. sc. Zlatko Vlajčić, predsjednica RH gospođa Kolinda
Grabar-Kitarović, dr. sc. Tomislav Dubravac i gospodin Ivica Jakić
Izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb za svečanim stolom
‘Glazbeni velikani na omotima Jugotonovih ploča moje su djelo’
Ivica Jakić, poznati međunarodni konzultant za energetiku ovih je dana iznenadio brojne prijatelje i poznanike najavom da se danas u zagrebačkoj galeriji Mala otvara njegova izložba fotografija “Zagrebačke priče – fotografije za Jugoton 1973-1983”.
Riječ je o naslovnicama nekih od kultnih albuma domaće diskografije koje je za Jugoton snimio upravo Jakić. Tu su, između ostalih, Arsenova “Rimska ploča”, Mišin album “Dalmacija u mom oku”, “Ja sam žena” Meri Cetinić ili Oliverov album “Ljubavna pjesma”. Sastavni dio života – Budući da mi se otac bavio fotografijom, praktički mi je to u mladosti bio sastavni dio života. U Njemačkoj sam i završio fotografsku školu u jednoj od najpoznatijih tvrtki za izradu fotoaparata. Tijekom studija sam radio i reportaže iz Hollywooda i Las Vegasa za tada vodeće hrvatske magazine. Bio sam na snimanju “Kojaka” i “Ralja” i slao ekskluzive.
Surađivao sam s Modafestom i Jadran filmom. Dobio sam nagradu Vjesnika u srijedu 1973. godine za fotografiju godine. Snimio sam jednog prijatelja koji je trčao, njega sam izoštrio, a sve oko njega bilo je razvučeno, i to je bila prva takva objavljena fotografija kod nas – kazao nam je Jakić. U Jugoton je došao zahvaljujući prijateljstvu sa Zrinkom Tutićem. Snimio je plakat za njegovu tadašnju grupu Selekcija i ubrzo je počeo raditi naslovnice za Jugoton. Imam o čemu pričati unucima – Prvu naslovnicu albuma napravio sam za Kseniju Erker. Ta je fotografija unijela revoluciju kod nas jer je prva snimljena u poluprofilu, mekana i zatamnjena. Tada sam nastavio snimati naslovnice za mnoge poznate glazbenike. Tim sam se poslom bavio uz studij, a 1983. sam prvi u Jugoslaviji razvijao dijapozitive. Nakon diplome posvetio sam se struci, kao inženjer strojarstva i brodogradnje bavio sam se crnom metalurgijom i naftom. Zatim sam otišao u inozemstvo i postao sudski vještak za energetiku – kazuje nam Jakić. Na snimanju s velikim glazbenim zvijezdama vladala je izuzetno pozitivna atmosfera. Svi su željeli napraviti iskorak. – Tada sam imao najbolju fotoopremu i uživao sam u tom poslu. Pjevači poput Olivera nisu bili zahtjevni, njemu je bilo bitno da se to odradi i da ide dalje pjevati. Mišo je pomno birao svaku fotografiju, a uvijek sam ga fotografirao kao jakog muškarca jer je tim imidžom osvajao publiku. Gabi Novak i Ksenija Erker htjele su profinjene i blage fotografije. Arsen je bio perfekcionist, izrazito ugodan. Uvijek je imao dozu humora, no bio je to ciljani humor kojim bi rekao što želi. Za njegovu “Rimsku ploču” snimio sam ga iz poluprofila, nježnog i sjetnog izraza lica, baš kakve su tada bile njegove pjesme- kaže Jakić koji je unio još jednu novost – portret nasuprot svjetlu s blicom, što je davalo traženi scenski efekt portretima estradnih zvijezda.
Na izložbi u galeriji Mala bit će izloženo 12 naslovnica albuma koje su povećane na velike formate 100×100 i 80×80 centimetara. – Brojni prijatelji ovih mi dana šalju poruke iznenađeni što su u rukama držali ploče čije su naslovnice moj rad, a nisu imali pojma da sam se time bavio. Evo, baš mi se javio i Đorđi Peruzović i govori “pa ti si radio naslovnicu moje ploče, skroz sam zaboravio”. Sada fotografiram samo svoje unuke i bavim se svojom strukom. Znate kako kažu, “imat ćeš o čemu pričati unucima”. Ja definitivno svojim unucima mogu ispričati puno zanimljivih priča – kazao je Ivica Jakić.
I ove godine izaslanstvo HKD Napredak-Zagrebu u Koloni sjećanja u Vukovaru
Ulicama grada Vukovara u Koloni sjećanja kojom je u nedjelju 18. 11. 2018. obilježena 27. obljetnica stradanja toga grada u Domovinskom ratu prošlo je, po procjeni vukovarskih gradskih vlasti, oko 65 000 domoljuba. Među njima bilo je i izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb u sastavu: Miljenko Puljić, predsjednik; dr. sc. Tomislav Dubravac, dopredsjednik; članovi Upravnog odbora Juro Martinović, Vinko Hrkać, Fabijan Jokić te dr. sc. Ljiljana Katičić, tajnica i rizničar Ilija Nedić.
Kolona sjećanja – s lijeva na desno: Tomislav Dubravac, Ljiljana Katičić, Juro Martinović i Miljenko Puljić
Ispred vodotornja u Vukovaru s lijeva na desno: Vinko Hrkać, Ljiljana Katičić, Tomislav Dubravac i Miljenko Puljić
U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. i 27. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu, 18. 11. 2018. državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomenika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata odajući počast ubijenima i nestalima u obrani Vukovara, slomljenoj 18. studenoga 1991. nakon gotovo tromjesečne opsade grada od strane bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi je. Zajednički vijenac položili su i svijeću upalili predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i predsjednici Hrvatskog sabora i Vlade Gordan Jandroković i Andrej Plenković, koji su do Memorijalnog groblja došli u koloni sjećanja od vukovarske bolnice zajedno s desecima tisuća domoljuba pristiglih u Vukovar. Počast stradalima u obrani Vukovara 1991. odalo je polaganjem vijenca i paljenjem svijeće izaslanstvo vukovarskih braniteljskih i stradalničkih udruga predvođeno posljednjim zapovjednikom obrane grada Brankom Borkovićem i Grada Vukovara predvođeno gradonačelnikom Ivanom Penavom. Molitvu za ubijene i nestale u agresiji bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar molio je nadbiskup đakovački i osječki mons. Đuro Hranić a svetu misu predvodio je željezanski biskup Egidije Ivan Živković.
Vukovar – s lijeva na desno: kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup; mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup mons. Ante Ivas, šibenski biskup u miru
Delegacija HKD Napredak-Zagreb- s lijeva na desno: Miljenko Puljić, predsjednik; Fabijan Jokić, član uprave; dr. sc. Tomislav Dubravac, dopredsjednik i Juro Martinović član uprave
Na 13. Večeri članova i prijatelja Udruge Hrvata Bosne i Hercegovine Prsten te Zaklade Prsten okupilo se u subotu navečer 1. 12. 2018. u zagrebačkom hotelu Sheraton oko 400 gostiju i uzvanika, među kojima i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, te predstavnici Vlade RH i Grada Zagreba. Svečana večera održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, priopćeno je iz Udruge Hrvata BiH Prsten. Uz predsjednicu Republike Hrvatske, tradicionalnoj predbožićnoj večeri nazočio je i njezin supokrovitelj, dosadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH akademik Dragan Čović, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Andrija Mikulić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, državna tajnica Zdravka Bušić, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Vjekoslav Jeleč, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić te drugi uzvanici iz Republike Hrvatske i BiH. “Ova je večer humanitarne naravi i drago mi je što pokazujete brigu jedni za druge, brigu za Hrvate u Bosni i Hercegovini ali i u Hrvatskoj. Hvala vam što svoja sredstva i svoju energiju usmjeravate upravo prema mladima jer oni su naša budućnost i ne smijemo dopustiti da odlaze iz naših država i zato se moramo truditi da ih zadržimo ovdje ali i da ih vratimo natrag. Hrvatska i Bosna i Hercegovina ne smiju biti posljednja postaja iz koje mladi odlaze u neke nove domove i domovine i zbog toga se moramo truditi da ih vratimo u dvije domovine hrvatskog naroda koji su jedan narod i jedna duša. I dalje ćemo neprikosnoveno stajati uz hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i nastavit ćemo se boriti da Bosna i Hercegovina ostane domovina hrvatskog naroda”, rekla je hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović.
S lijeva na desno: primarijus dr. sc. Zlatko Vlajčić, predsjednica RH gospođa Kolinda
Izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb za svečanim stolom
Kolona sjećanja – s lijeva na desno: Tomislav Dubravac, Ljiljana Katičić, Juro Martinović i Miljenko Puljić
