Autor: Urednik

Održan prvi samostalni Znanstveni skup Internacionalne Akademije nauka i umjetnosti iz Bosne i Hercegovine

Razred za Održivi razvoj Internacionalne akademije nauka i umjetnosti iz Bosne iz Hercegovine održao je u hotelu Antunović prvi samostalni Znanstveni skup pod nazivom „Bosanska Posavina 2030. – Sadašnjost i izazovi budućnosti“ čime je IANUBIH započeo realizaciju svojeg ambicioznog programa podrške razvoju i preobrazbi bosansko-hercegovačkog društva.

Internacionalna akademija nauka i umjetnosti (IANUBIH) u Bosni u Hercegovini institucija je koja potiče razvoj znanosti i umjetnosti, čuva, njeguje i promovira znanstvenu i kulturnu tradiciju te izražava spremnost na promjene koje su primjerene vremenu i potrebama sredine iz koje potiče i u kojoj egzistira. Organiziranjem prvoga samostalnoga Znanstvenoga skupa, pod vodstvom dr. sc. Tomislava Dubravca, voditelja Razreda za održivi razvoj, Internacionalna Akademija nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini započela je realizaciju svojeg ambicioznog programa podrške razvoju i preobrazbi bosansko-hercegovačkog društva.

Znanstveni skup okupio je brojne predavače poput akademika, prof. dr. sc Asima Kurjaka, ujedno i predsjednika IANUBIH, dr. sc. Tomislava Dubravca, doc. dr. sc. Tade Jurića, prof. dr. sc. Ive Grgića, prof. dr. sc. Sandre Kraljević Pavelić, prof. dr. sc. Seada Vojnikovića, dr. sc. Tomislava Lukića te prof. dr. sc. Velimira Sriće.

„Jedna od zadaća Internacionalne akademije nauka i umjetnosti, pa tako i razreda za Održivi razvoj je pratiti, izučavati i predlagati rješenja i mjere koje će povećavati spremnost BiH, odnosno svih njezinih institucija i građana da spremnije dočekuju izazove u budućnosti. Brojni su izazovi koji nas očekuju, ali vrijeme i ova prigoda isključuju da ih navodimo. Obzirom na široki spektar aktivnosti, razred za održivi razvoj u svemu tome ima veliku ulogu“, izjavio je dr. sc. Tomislav Dubravac, voditelj Razreda za održivi razvoj, IANUBiH te ujedno i dopredsjednik HKD Napredak-Zagreb.

Predavači su otvorili mnoga važna pitanja, ali i dali odgovore u nekoliko osnovnih pravaca, poput društveno-ekonomske revitalizacije ruralnog prostora Bosanske Posavine, značaja i vrijednosti razvoja poljoprivrede, ekološke proizvodnje, šumarstva, mogućnosti korištenja sredstava EU iz predpristupnih fondova, prekogranične suradnje te slikovito definirali demografsku sliku, trendove i perspektivu Bosanske Posavine.

„Mi dijelimo sudbinu drugih zemalja, ali mi smo najgori u tome. Naša stopa nataliteta, naša visoka stopa ostarjelih ljudi, sve to bitno utječe na to da se daleko više umire nego što se rađa“, naglasio je prof. dr. sc Asim Kurjak, predsjednik IANUBiH.

Definiranjem mnogih aktualnih i bitnih pitanja na Znanstvenom skupu želi se potaknuti argumentirana, otvorena i transparentna rasprava u znanstvenim, društvenim, političkim krugovima te pokrenuti intenzivniji društveni angažman i pojačani interes državnih organa na području Bosanske Posavine, koja bi mogla postati poseban poligon uspješne obnove, reintegracije, ekonomskog napretka te ujedno i zanimljivo područje za život, pritom misleći na sprječavanje depopulacije i daljnje iseljavanje Bosanske Posavine.

Na skupu je također predstavljena i knjiga „Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine“ autora mr. sc. Ante Kneževića i prof. Tomislava Lukića, dipl. ing. koja na 690 stranica sadrži oko 7 500 natuknica, 10 000 pojmova s preko 1 000 koloriranih ilustracija te je vrijedan doprinos očuvanju jezičnog izričaja stanovništva sjevernog djela Bosne i Hercegovine koji kroz moderne sociološke prilike jednostavno nestaje iz naše svakodnevne komunikacije.

Putovanje u Cappadociu, Turska

Prošle godine Planinarsko društvo HKD Napredak-Zagreb osmislilo je godišnji plan za 2021. godinu godinu te je u planu bila i posjeta Turskoj. U skladu s planiranim, tako je plan i ostvaren. Odlučeno je posjetiti Cappadociu. Petodnevno putovanje započeli smo avionskim letom do Istanbula, a zatim autobusom do Goremeua. Obišli smo Goremeu, Urgup, Derinkiju, dolinu Zelve, Uchisar, dolinu Monks i kanjon Hilari.

Slijedi par informacija o pokrajini Cappadocia. Mnogi Cappadociu nazivaju zemljom čudnovatih, odnosno šarenih stijena. Cappadocia je polu-sušna regija u središnjoj Turskoj, a poznata je po svojim prepoznatljivim “dimnjacima iz bajke”, to jest visokim stijenama u obliku stošca skupljenih u dolini Monks i Goremeu. Ovo je povijesna regija u Turskoj centralnoj Anatoliji. Staro Perzijsko ime joj je bilo Haspaduya, što u prijevodu znači zemlja predivnih konja. Ovaj krajolik oblikovali su vulkani, a erozije su stvorile niz planinskih grebena, dolina, špilja i vrhova poznatih još kao i “vilinski dimnjaci”.

Krajolik je očaravajuć i ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Cappadociu svakako treba doživjeti i iz zraka i to iz balona s pogledom na izlazak sunca. Iz ptičje perspektive, sa  stotinama drugih balona na obzoru, savršenstvo krajolika još je izraženije. Let traje jedan sat i na kraju svakog leta dočeka vas šampanjac i diploma.

Osim iz zraka, Cappadociu obavezno treba vidjeti i iz perspektive čovjeka krtice. Naime, ispod nadzemnih gradova splet je i podzemnih. Jedan od najvećih na svijetu je podzemni grad Derinkuyu, koji ide do dubine od 60. metara, a rasprostire se na 4,5 kilometra te ima osam podzemnih nivoa u kojima je živjelo oko dvadeset tisuća ljudi. Otvoren je 1969. godine te se pretpostavlja da je najveći dio sagrađen za arapske invazije u razdoblju od 7 do 10 stoljeća.

Osim Derinkuyu podzemnog grada, otvoren je i drugi manji Kaymakli, najposjećeniji dio u Cappadocii te ujedno pod zaštitom UNESCO-a, a nadzemni je otvoreni muzej Goreme. Ljudi su u stijenama isklesali kuće, crkve, samostane i kapelice. Grad  broji više od trideset crkvi, a u nekima su sačuvane predivne freske iz bizantskog doba nastale između 9. i 11. stoljeća.

Turska oduševljava svojom vrhunskom hranom i hotelima, a posebno gostoljubivošću. Očarava i prirodnim ljepotama.

Franko Čuvalo, predsjednik planinarskog društva Napredak- Zagreb   

                                                                   

Obilježena 100. godišnjica Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb

U ponedjeljak, 15. studenog je u Hrvatskom narodnom kazalištu, pod potkroviteljstvom predsjednika RH g. Zorana Milanovića, svečano obilježena 100. godišnjica postojanja Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zagrebu. Događaj je bio protkan simbolikom povijesnog razdoblja kroz koje je Napredak prolazio, prilagođavajući se svim promjenama i teškoćama koje su pratile cjelokupno društvo, ali i čovječanstvo. Također, naglašeni su i mnogobrojni uspjesi radu, odnosno ispunjavanju, promicanju i njegovanju svojih temeljnih ciljeva i vrednota, a to su: dobro istina i ljepota.  

Od svog osnivanja 1902. godine do danas, Hrvatsko kulturno društvo Napredak stjecište je kulturnog i intelektualnog života, a sve aktivnosti i rad Društva usmjerene su u prepoznavanje bitnih stvari za afirmaciju kulturnih dobara i unaprjeđenje hrvatske kulture te obrazovanja. U Zagrebu Društvo postoji od 1921. godine kao samostalna, neprofitna, nepolitička udruga koja okuplja sve one koji žele pridonijeti u promicanju hrvatske duhovnosti, jačanju nacionalne svijesti te očuvanju i razvijanju svih kulturnih vrednota Hrvata.

Temeljem tih smjernica i ciljeva, Napredak kao društvo mnogo je učinio po pitanju očuvanja i afirmacije hrvatske kulture i hrvatskoga nacionalnog identiteta, univerzalnih vrijednosti zajedničkog dobra,  pritom ne zanemarujući druge i drukčije, stipendiranju mladih, odnosno učenika i studenata te na povezivanju Hrvata u BiH, Hrvatskoj i u svijetu i univerzalnih vrijednosti zajedničkog dobra.

„Gledano kroz povijest djelovanja Napretka, u stoljetnom vremenskom rasponu, vrijedno je istaknuti kako bi hrvatska, usudimo se reći i svjetska kultura, umjetnost i znanost bila znatno siromašnija bez naših Napretkovaca, koji su ujedno i Nobelovci, poput Ive Andrića, Vladimira Preloga, akademika Ive Padovana, pjesnika Nikole Šopa, slikara Gabrijela Jurkića te mnogih vrsnih znanstvenika, književnika, glazbenika i umjetnika iz raznih područja djelovanja“, izjavio je dr.sc. Tomislav Dubravac, dopredsjednik HKD Napredak-Zagreb.

Mnobrojne mlade osobe, studenti i učenici pomognuti su i podržani stipendijama koje za njih znače iznimno puno te su investicija, zalog i njegovanje budućnosti.

„Razlog stipendiranja velikog broja učenika i studenata zasnovan je na pravilnom promišljanju o kulturi, a pouzdan znak raspoznavanja takve kulture nalazimo u podržavanju stalne, neutažive spremnosti na učenje i podupiranje učenja, jer učenje nije puko zadovoljavanje trenutne radoznalosti, učenje je cilj i svrha života. Život je smislen i bogat jedino ako je budna otvorenost za susretanje s istinski novim, za stjecanje iskustva te obnavljanje i preporod sebe u tom susretu. Tom i takvom životu, s pravom se smije prirodati visoko ime kulture koju je sa svojim povijesnim djelovanjem Napredak promicao“,  istaknuo je mag.art. Miljenko Puljić, predsjednik HKD Napredak-Zagreb.

Također, istaknuo je da je Društvo i dalje spremno za otvoreno rukovanje s istinom i dobrom te da i dalje vjeruju u stihove Napretkove himne u kojoj stoji da su Zagreb, Sarajevo, Mostar i Split zajednica Napretka. Napomenuo je da se će uvijek vrijednovati častan i požrtvovan rad Napretkovaca te da se nikada neće odreći bilo kojeg mjesta na kojemu Napredak djeluje. Dok će se uvijek odreći svih onih koji žive od Napretka, osiguravajući si osobnu korist na bilo koji način, ne živeći pritom za Napredak.

U želji daljnjeg jačanja i ostvarivanja uloge i rada kao stožerno kulturno društvo hrvatskog naroda, Društvo se razvija postavljajući si strateške ciljeve i pitanja što je napredno i dobro za čovjeka i čovječanstvo te što je napredno i dobro za hrvatski narod.

„HKD Napredak-Zagreb osnovati će Institut za dobro čovjeka i svijeta i Napretkov gospodarski forum pod nazivom Napetkova poslovna oaza. Društvo okuplja brojne sjajne pojedince iz društvenog, kulturnog, umjetničkog, znanstvenog i inog života, koji osjećaju odgovornost za cjeloviti Napredak, za hrvatskog čovjeka i hrvatski narod, ali i koji osjećaju odgovornost za položaj čovjeka i čovječanstvo te svijet u kojemu žive, preuzimajući inicijativu za postavljanje i ostvarivanje ciljeva“, izjavio je dipl.iur. Vinko Hrkać, član Upravnog odbora.

Na svečanom obilježavanju uručene su zahvalnice istaknutim pojedincima zagrebačkog Napretka, predstavnicima Hrvatske matice iseljenika, HAZUa, Zagrebačke Filharmonije, Hrvatskog narodnog kazališta i Sveučilišta u Zagrebu koji su pomagali Napretku u njegovom radu i djelovanju.

Na događaju su prisustvovali rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damir Boras, Dubravka Đurić Nemec, posebna savjetnice ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, Juro Martinović, državni tajnik u ministarstvu pravosuđa, akademik Ferdo Bašić, izaslanik HAZU-a, general Rajko Dumančić, izaslanik Generalskog zbora, mr.sc. Snježana Jurišić, predstavnica Hrvatske matice iseljenika, mons. Tomislav Subotičanec, izaslanik kardinala Josipa Bozanića te mnogi drugi.

In memoriam: Tomislav Ladan (12.9.2008-12.9.2021)

U sjećanje na Tomislava Ladana, prvog predsjednika obnovljene Glavne podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Zagreb od 25. listopada 1992. do 30. travnja 1996. godine

Tomislav Ladan bio je ugledni hrvatski jezikoslovac, prevoditelj, leksikograf, romanopisac te glavni ravnatelj Hrvatskoga leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, a umro je 12. rujna 2008. godine u 76. godini života, nakon duge i teške bolesti te je pokopan na groblju Mirogoj u Zagrebu.

Djelovao je kao esejist, kritik, prozaik, prevoditelj i leksikograf, koji je za četvrt stoljeća u LZ „Miroslav Krleža“ napisao stotine enciklopedijskih jedinica s područja kroatistike, opće etimologije, skandinavistike te engleske i njemačke književnosti.

Znatan dio rada Tomislava Ladana zauzimaju prijevodi pjesničkih, dramskih, proznih i filozofskih djela s grčkog, latinskog, engleskog, njemačkog, švedskog i norveškog. Sa starogrčkog jezika preveo je dijelove Biblije (Evanđelja), Eshilovu Orestiju, Euripidovu Medeju; Aristotelovu Metafiziku, Nikomahovu Etiku, Fiziku i Politiku; s latinskog jezika djela Ovidija, Descartesa, Dantea, Petrića, Aurelija Augustina; s njemačkog Sagu o Niebelunzima; sa švedskog djela Bergmana i Strindberga; s norveškoga Henrika Ibsena; s engleskog razna djela T. S. Eliota, E. Pounda, W. Shakespearea, te po jedno djelo Normana Mailera, Virginije Woolf, Jamesa Jonesa, Vladimira Nabokova, Herberta Marcusea i Maxa Horkheimera.

Potpisan Ugovor o dodjeli financijskih sredstava

U petak 3. rujna 2021. godine predsjednik HKD Napredak-Zagreb Miljenko Puljić potpisao je Ugovor o dodjeli financijskih sredstava za provedbu projekta “Bosna i Hercegovina kao država potpuno ravnopravnih konstitutivnih naroda, kao i nacionalnih manjina i ostalih građana – niti više niti manje”.

Financijska sredstva dodijelio je Sektor za razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Projekt provodi HKD Napredak-Zagreb u suradnji, odnosno partnerstvu s Institutom za društveno-politička istraživanja iz Mostara (IDPI).

Cilj projekta je pružanje doprinosa miru i sigurnosti te razvoju demokratskih institucija i europskom putu BiH s naglaskom na prijenos iskustava RH u oblasti političkog zastupanja nacionalnih manjina u BiH.

Ključna projektna aktivnost je izrada studije s novim modelom političkog zastupanja konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina u BiH, utemeljen na analizi iskustava BiH, RH i Belgije, koji u cijelosti prati duh Ustava BiH, presude domaćih i međunarodnih sudova te najviše kriterije europske demokracije i građanskih i manjinskih prava.

Dodjeljena financijska sredstva za provedbu projekta iznose 204.620,00 kuna.

IN MEMORIAM: Franjo Marić, prof.

Julijana Matanović, 15. travnja 2021.

Iz mobitela još nisam izbrisala Franjin broj. I  Ivana nisam preimenovala. Upisan mi je kao „Franjin brat“. Imam osjećaj da među svim tim brojevima Franjin daje sklad i unosi mir i pravdu. Na isti način na koji je to činio moj jaran u mom stvarnom životu. Još sad dodirujem onu tugu u trenutku kad u stanu svoga brata, tog 16.travnja prošle godine, čitam poruku: „Jučer je umro moj brat Franjo“. Nevjerica kojom sam popratila Ivanove riječi, pročula se dugim hodnikom. „A još mislim kako mi Franjo jučer nije čestitao moj osamnaesti rođendan“, u suzama je ponavljala moja Magdalena.

Torta o kojoj sam Franji govorila večer uoči rođendana izgubila je okus. A bila je naša, bosanska; slojevita, nalik na tlo koji mnogi ne razumiju jer ne vole i ne poznaju. Izvana sasvim jednostavna, a po sastojcima raznolika, za pripremu komplicirana.

Jutros sam, prolazeći uz naš kafić na Trešnjevci, okrenula glavu na drugu stranu. U taj prostor selio je Franjo antikvarijate, ispunjavao ga radošću i divljenjem, uzdizao knjigu na najviše vrhove i širio poštenje kakvo se više ne susreće.

I samo neka mi nitko ne kaže da život ide dalje. Istina, vrijeme prolazi, starimo, Franjine knjige su na nekim drugim mjestima, ali više ništa ni ne sliči na život kakav je bio u godinama mog druženja s tim neponovljivim jaranom. I kad mi se pitanja o iznenadnosti odlazaka, smislovima i pedagogiji onoga koji nas poziva,  nagomilaju i postanu teško izdržljiva, onda se tješim činjenicom da je naš Franjo otišao jer se u ovom svijetu, u kojem je ljudskost postala nalik najvodenijem akvarelu, više nije znao kretati. On je po zagrebačkim ulicama nosio svoju kožnu torbu nakrcanu spašenim knjigama koje su potomci ostavljali po ulicama oslobađajući  naslijeđene građanske skupe stanove nepotrebnih stvari. I zbog toga se sikirao. U nevjerici. I dokazivao kako netko, rođen u Srednjoj Bosni, može voljeti ovaj grad. Pod brezama u rodnom Brezovu polju mirnije je, i zasigurno pravednije. Pogotovo dok je lišće tako mlado i dok stidljivo šumi. Odmaraj se, jarane moj. I onu našu tajnu operaciju nazvanu „PP 75“ jaranica će odraditi do kraja.  Javit ću ti kako je sve prošlo.  Broj je još uvijek u mene.

IN MEMORIAM: Franjo Marić, prof.

T. Dubravac, 15. travnja 2021.

Franjo Marić, prof.

(15. travnja 2020.-15. travnja 2021.)

„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“  (A. J. Cronin)

R. Tagore je napisao: „Smrt ne znači zagasiti svijetlo, nego isključiti svjetiljku kada dođe zora“. Vijest kako se svjetiljka našega Franje isključila i kako je zora prerano došla, sve nas je rastužila. Kada smo na Uskrsni ponedjeljak, 13. travnja 2020, čestitajući si blagdane razgovarali, za nas uobičajeno dugo, požalili se jedan drugome o koroni, potresu, rekao si mi: teška vremena prijatelju moj, radim popis knjiga, slažem u kutije, polako privodim kraju, uskoro će i mirovina, došlo je vrijeme da napustim svoj skromni stan, selim u Zavičaj, vraćam se u moje Žepče, kod majke Jelice. Ničim se nije dalo naslutiti kako je to naš posljednji razgovor. Gotovo proročanski si rekao: vraćam se na rodnu grudu, na žalost bio si u pravu. Dva dana kasnije 15. travnja napustio si nas u tišini, samozatajno, kako si i živio. Pamtim jutro, tmurno i tužno, subota, 18. travnja, kada smo Te iz Zagreba, sa potresom razrušene Šalate, sa župnikom, u najužem krugu obitelji i nas par prijatelja ispratili na vječni put, u zagrljaj Tvoje Bosne. Zbog epidemioloških mjera, ispratili smo Te samoga, u tisini, jer mrtvi ne prave buku, njihov glas obično nije glasniji od rasta trave, ipak, zaglušujuća buka bila je u nasim srcima. Kada šuma raste, tišina je, kad se sruši jedan veliki hrast, šuma se trese. Tih dana tresao se naš Zagreb, ali i naša Hrvatska, naša Bosna, Tvoje Žepče, srušio se jedan veliki hrast. Otišao je naš Franjo, jedan veliki čovjek, čovjek gromada. Mažuranić davno napisa: “nije visok, tko na visu stoji, nit’je velik, tko se velik rodi, već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a VELIK je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba”. Upravo je naš Franjo bio: malen, skroman, samozatajan, a VISOK I VELIK.

Naše poznanstvo, ne tako dugo, ali zato intenzivno, od početka sa nekom „tajnom vezom“, veže angažman u HKD Napredak-Zagreb. U svakom našem druženju satima smo bistrili misiju našega stoljetnoga Napredka kroz sve njegove aktivnosti, ali i slabosti, posebice u mandatu moga predsjedanja od 2014. do 2018. g. U dugim razgovorima o našoj Bosni i našemu Napretku, znali smo se pitati: kako na svijetu, vjerojatno, ima  još nekih lijepih i nesretnih zemalja u kojima stvari i tzv. javni poslovi idu i stoje – naopako. Ali je naše, bosansko naopako, nekako teže od drugih, tuđih, jer mu naša nesretna povijest dade strahoviti kontinuitet. U normalnim, uređenim zemljama, narodski kazano: što zabrlja pojedinac, to popravlja zajednica. Što razbatali individua, uredi institucija. Što ne može sam čovjek, može sustav. U nas, što zajednica, institucija, sustav, ne može, ne umije, neće i ne zna – hoće, zna, umije i može pojedinac, onaj usamljeni čovjek što je sazdan od jake ljubavi, snažnog uvjerenja i uporne, pametne snage. Primjera na sreću ima. Jedan od takvih si zasigurno bio Ti, naš Franjo, moralan i uspravan, svemirski drukčiji od mnogih, i bolji.

Franjin je život uvijek bio obilježen težnjom ka javnom dobru. Uvijek je pri tome gradio mostove, kako Andrić kaže: “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav ćemo most uspostaviti prema gore“. Ti si ga dragi prijatelju zasigurno izgradio, sa snažnim temeljima, za vječnost. Nema tih aršina koji bi mjerili Tvoju poniznost, iskrenost, skromnost, ljubav i bezrezervno davanje sebe za druge. Danas smo u velikom deficitu za tim temeljnim ljudskim i kršćanskim vrijednotama. Franjo je bio zanesenjak, rijedak. Zavičaj mu je bio na prvome mjestu. Za njega je Zavičaj glas sjećanja, jer „sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani“. Mi, Tvoji prijatelji često smo se pitali: otkuda tolika zuzetost za činjenje dobra, za davanje. Odgovor se najvjerojatnije krije u samim začetcima, u njegovom odgoju, u njegovoj obitelji.

Franjo Marić, rođen je 13. svibnja 1955. godine u Zenici, u mnogobrojnoj obitelji Ante i Jelice r. Ćoruša, s prebivalištem u Brezovu Polju pokraj Žepča. Gimnaziju je završio u Zavidovićima, a 1982. godine diplomirao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Još kao apsolvent, a zatim i kao profesor, radio je od 1981. do 1986. godine u Tehničkoj školi u Zavidovićima. Ujesen 1986. godine prešao je u Radnu organizaciju „Automatska obrada podataka“ Izgradnje „Zenica“ na poslove sistem analitičara te organizatora izradbe novih projekata, gdje je 4 godine bio rukovoditelj. U međuvremenu se stručno usavršavao u informatici prema programima Iskre Delte u Novoj Gorici i Ljubljani. Tijekom 1988. i 1989. godine honorarno je predavao fiziku u Kazneno-popravnome zatvoru u Zenici. Početkom 1990. godine došao je u Zagreb, u Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži u Dubravi, gdje je i radio do svoje smrti.

          Tijekom rata, od 1991. do 1995. godine, osim ratne radne obveze u Centru u Dubravi, obnašao je službu predsjednika Hrvatskoga kluba srednja Bosna u Zagrebu koji je humanitarno djelovao i više stotina kamiona pomoći uputio na područje srednje Bosne.  Osim humanitarnoga djelovanja, Klub je skrbio za ranjenike i bolesnike iz srednje Bosne koji su se liječili na području Republike Hrvatske, a posebno u zagrebačkim bolnicama.

U ratnome vihoru na hrvatsko katoličko mjesto Brezovo Polje pokraj Žepča, na dan blagoslova polja, na svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja 1993.), svi su stanovnici žurno napustili selo ponijevši sa sobom ono što je moglo stati u najlonske vrećice. Selo je temeljito opljačkano, a mnoge kuće su zapaljene. Između njih i privatna knjižnica Franje Marića u kojoj je bilo oko 1.100 iznimno vrijednih, rijetkih i skupih knjiga, između ostalih i osnovnoškolskih knjiga i bilježnica njegova djeda Franje iz razdoblja od 1912. do 1914. godine. Osim njih nestali su mnogi arhivski dokumenti, rukopisi, obiteljske fotografije, a odnesen je i stari obiteljski zlatni i srebrni nakit te starinska hrvatska katolička nošnja toga kraja. Nakon te pljačke više od 25 godina ponovno se s posebnom strašću bavio  prikupljanjem i publiciranjem statističko-povijesnih starih i novih dokumenata te ilustracija, uglavnom o Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini.

Franjo je znao reći, kako je već od jeseni 1975., kada je došao na studij u Zagreb, počeo stidljivo, od svojih skromnih financijskih mogućnosti, prikupljati tematske knjige vezano za BiH. Prva starija knjiga koju je kupio imala je naslov “Bosanska pjesmarica ili junačka djela naših djedova”, koju su priredili fra Grga Martić i fra Ivan Jukić. Znao je isto tako reći: skupljanje knjiga traži strast, ali i dugove. Držao se naš Franjo kreda, nije važno imati, važno je biti. Budući da je radio kao srednjoškolski profesor zbog male plaće nije uspio riješiti pitanje krova nad glavom pa je 30 godina živio u malom skromnom stanu od 32 m2 na 10 katu jednog nebodera u Novom Zagrebu u kome je i završio ovozemaljski život.

Teško je i pobrojati sve knjige koje je naš Franjo publicirao i uredio. Ovom prigodom posebno navodimo nekoliko, od njegovih objavljenih 22. djela, počevši od prve knjige: Pregled pučanstva Bosne i Hercegovine između 1879. i 1995. godine (Zagreb, 1996.); Pregled Napretkovih hrvatskih narodnih kalendara 1907. – 2002. (Zagreb, 2002.); Bibliografija nadbiskupa dr. Ivana Šarića (u suradnji s dr. don Tomom Vukšićem, Sarajevo, 2010.); Djelovanje Hrvatskog kulturnog društva napredak u Zagrebu između 1992. i 2017. godine (HKD „Napredak“ Zagreb, 2017.), na koj smo zajedno surađivali dvije godine i kada sam i osobno svjedočio njegovu zauzetost i sustavnost.

Osim objavljenih dijela bio je glavni urednik i suradnik na 20 knjiga. Navodimo nekoliko, od prve: Župa Prozor pod zaštitom Srca Isusova 1906. – 2006., Prigodom 100. obljetnice utemeljenja župe (Prozor, 2006.);  Vinko kardinal Puljić, Moje druge konklave u ožujku 2013. (Sarajevo, 2013.); Ivo Andrić svugdašnji – Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga 25. studenoga 2005. u Zagrebu (Nakladnik HKD Napredak, Zagreb, 2015.) na koj smo zajednički surađivali; Šematizam Vrhbosanske nadbiskupije za 2015.g.(Sarajevo, 2015.); Kronika kardinala Vinka Puljića nadbiskupa Vrhbosanske nadbiskupije, tri knjige (Sarajevo, 2018.). Na žalost, zbog prerane smrti nije dovršio dvije knjige: Župa Kakanj, 1920-2020; Župa Maglaj, 1970-2020. Danas je u njegovoj zbirci preko 8500 svezaka uglavnom starih i vrijednih knjiga. U napredkovom neboderu u Zagrebu, zahvaljujući vrijednim i rijetkim knjiga – prvim izdanjima Ive Andrića koje je velikodušno je ustupio  HKD Napredak, nastao je 13. ožujka 2015., “Kutak nobelovca Ive Andrića.”

U listopadu 2018. iz svoje bogate knjižnice darova je Katoličkom školskom centru “Don Bosco” u Žepču 650 rijetkih i vrijednih knjiga za djecu i mladež tiskanih u razdoblju od 1864. do 1990. g. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) – Razred za književnost, u povodu Mjeseca hrvatske knjige, organizirao je vrlo uspješnu izložbu pod nazivom Lijepo načinjeno, rijetko viđeno, izbor knjiga iz knjižnice bibliofila Franje Marića u Preporodnoj dvorani, Optička 18. u Zagrebu od 15. 10. do 8. 11. 2019. Tom je prigodom izloženo i široj javnosti dano na razgledanje oko 100 primjeraka lijepo načinjenih i rijetko viđenih knjiga iz privatne knjižnice Franje Marića.  Medijski pokrovitelji ove izložbe bili su Styria i Večernji list Zagreb koji su za ovu prigodu tiskali vrlo zanimljiv i sadržajan katalog s predgovorom akademika Pavla Pavličića. Važno je naglasiti da se neka od njegovih kapitalnih djela mogu pronaći i u svjetskim knjižnicama: u Londonu, Washingtonu, Université Paris-Sorbonne itd., a recenzirali su ih, između ostalih, prof. emeritus dr. sc. Mladen Friganović, prof. dr. sc. Anđelko Akrap, prof. dr. sc. Mijo Korade, prof. dr. sc. Stjepan Šterc, prof. dr. sc. Slavko Slišković, dr. sc. Zdravko Dizdar.

            Bio je član Matice hrvatske u Zagrebu i aktivni član zagrebačkoga Napretka od 2. listopada 1997. g., gdje je upisan pod brojem 787., a sa ponosom naglašavamo i Upravnoga odbora „Napredaka“ u Zagrebu, u mandatnome razdoblju od 2014. godine do svoje prerane smrti. Bio je, bez ikakve dvojbe najbolji poznavatelj i kroničar Napretka.

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“, Donacija „Krunoslav i Zvonimir Draganović“ u Zagrebu 30. listopada 1998. godine dodijelilo mu je nagradu za znanstvenoistraživački rad:  Hrvati-katolici u BiH između 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima. Knjiga Pregled Napretkovih hrvatskih narodnih kalendara 1907. – 2002. jedna je odnagrađenih knjiga za najbolji izdavački projekt u 2002. godini u kategoriji historiografije, prema ocjenjivačkome sudu Poslovnoga udruženja izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine.Godine 2008., 14. listopada, dobitnik je Godišnje nagrade Općine Žepče za autorstvo nekoliko djela iz povijesti žepačkoga kraja i veliki doprinos istraživanju žepačke prošlosti. U Sarajevu, 6. siječnja 2016. godine, povodom 25. obljetnice biskupske službe, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, dodijelio mu je Priznanje za nesebičnu suradnju tijekom njegove pastirske službe.

            Posebno smo ponosni što je naš Franjo, 8. studenoga 2017. godine, od predsjednice  RH, gđe. Kolinde Grabar-Kitarović odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu u području književnosti i očuvanju indentiteta Hrvata na bosanskohercegovačkim prostorima te njihovu dugogodišnju promociju u Republici Hrvatskoj i u svijetu.

            Dragi prijatelji, sve je to bio naš Franjo. Čovjek iz Bosne, iz  Žepča, iz Brezova polja. Zaljubljenik u svoj Zavičaj, u knjige. Rijedak, unikatan, beskrajno čist, gotovo nestvaran i utopijski uporan u promicanju moralnih vrijednota, za činjenje dobra,  za hrvatsku kulturu, u Hrvatskoj i u rodnoj mu Bosni i Hercegovini.

Njegovo čovjekoljublje uključivalo je istovremeno i domoljublje. Nije to posebno naglašavao. To se za njega podrazumijevalo, što je dokazao cijelim svojim životom. Na žalost, najneizvjesnija izvjesnost „smrt“ je prekinula njegovo životno putovanje. Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean. Kako napisa A.B. Šimić: „Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka, sa mnom raste u svakom času. Moj svršetak njen pravi je početak”. Nismo ni svjesni koliko je Franjo značio za cjelokupnu hrvatsku kulturu. Falit će mnogima, svojoj obitelji, prijateljima, nama u Napretku.

Dragi moj prijatelju, otimati ćemo te zaboravu i nositi kao trajni spomen u našima srcima. Ponosan sam što sam imao čast biti Tvoj prijatelj, učiti od Tebe o skromnosti, poniznosti. Život koji nam je podarila priroda kratak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. Ako poživimo u srcima onih koje smo ostavili za sobom, nećemo umrijeti. I nećeš prijatelju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima. Uprava zagrebačkog Napretka će 15. travnja svake godine obilježavati DANE FRANJE MARIĆA. Naše današnje sjećanje na Franju Marića je prvo,  a nastavit ćemo ga i u budućnosti.

Ostavljamo Te u zagrljaju Tvoga Zavičaja, na rodnoj grudi tvoga Brezova Polja, odmaraj tamo negdje gore: “odmori se, zasluzio si”. Neka Te Gospodin obilno nagradi u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.

Tomislav Dubravac, Zagreb, 15. travnja 2021.

Didakovi dani

Didakovi dani, sedamnaesti po redu, kulturno-duhovna manifestacija, koju u čast velikog hercegovačkog svećenika, prosvjetitelja i vizionara fra Didaka Buntića, u njegovoj rodnoj župi Gradnići organizira Hrvatsko-kulturno umjetničko društvo Didak i župa sv. Blaža Gradnići, ove godine održavat će se kroz četiri dana, od 7. do 11. listopada. HKD Napredak Zagreb biti će prisutan u programu na otvaranju Dana kojeg su pripremili predsjednik Napretka Zagreb mag. art. Miljenko Puljić i naš član istaknuti hrvatski umjetnik violinist i pedagog, redovni profesor na Muzickoj akademiji u Zagrebu,prof. Goran Končar. Ovim se ne nastavlja samo dugogodišnja glazbena suradnja između Zagreba i Hercegovine već započinje aktivnije prisustvo HKD Napredak Zagreb i njegovih članova u kulturnim projektima u Bosni i Hercegovini. U narednom periodu nas očekuju u Zagrebu  predstavljanje knjige muzikologinje dr.sc. Lidije Vladić Mandarić sa  FPMOZ  Sveučilišta u Mostaru te predstavljanje nosača zvuka bosanskohercegovačkih skladatelja u izvedbi pijaniste Bartolomeja Stankovića sve u suradnji  s Hrvatskim društvom skladatelja. U drugoj polovini studenog projekt Silvije Strahimir Kranjčević u kojem učestvuju istaknuti glumci i glazbenici iz Zagreba članovi HKD Napredak Zagreb gostovati će u Bosni i Hercegovini. 

Koncertom u povodu 250. obljetnice rođenja Ludviga van Beethovena u srijedu 7.listopada u Gradnićima je počeo program 17. Didakovih dana,  manifestacija posvećena liku i djelu znamenitog fra Didaka Buntića. 

Bio je to koncert kog je pripremio prof. Miljenko Puljić predsjednik HKD Napredak Zagreb i docent na FPMOZ Sveučilišta u Mostaru a na kojemu su nastupili  prof. Goran Končar također naš uvaženi član, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista i studentice Nika Zubac i Margareta Karudžić, u pratnji profesorica Silvije Vukojević i Marijane Pavlović sa Sveučilišta u Mostaru.

Na početku koncerta okupljene u župnoj crkvi u Gradnićima pozdravio je fra Nikola Rosančić, župnik župe sv. Blaža – Gradnići, koji je u pozdravnom govoru zahvalio glazbenicima i naglasio kako se, unatoč uvelike izmijenjenom stanju zbog pandemije koronavirusa, ne smije odustati od duhovne izgradnje, u čemu glazba uvelike pomaže.

– Mjesto koje ima koncertni klavir više se ne može zvati selom. Čestitam vam na klaviru. Čestitam vam na svim dosadašnjim Didakovim danima i svima onima koji su pokrenuli prije sedamnaest godina ovu manifestaciju  vezanu za fra Didaka Buntića. Samo takva promišljanja mogu našoj budućnosti, našoj djeci i hrvatskom narodu donijeti boljitak. Hrvatsko kulturno društvo Napredak Zagreb, kojeg ovdje predstavljamo kolega Goran Končar i moja osobnost želi biti i jesmo na istom tragu fra Didaka, raditi i propovijedati ovdje na glazbeni no i svaki drugi način činiti dobro mladima i brinuti o budućnosti… Hvala vam na hrabrosti da ste unatoč svemu organizirali Didakove dane. Vjerujem da će i ova korona proći te da ćemo se naredne godine vidjeti ponovno i u većem broju – kazao je mag. art. Miljenko Puljić i prenio pozdrave dekana FPMOZ prof.dr.sc. Marija Vasilja, pročelnice Glazbenog studija doc. dr. sc. Lidije Vladić Mandarić, te svih članova HKD Napredak Zagreb, kao i pozdrave od ravnatelja i učenika Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba.

Studentice Nika Zubac i Margareta Karužić, uz glasovirsku pratnju profesorica Silvije Vukojević i Marijene Pavlović, započele su koncert odabranim sonatama iz opusa Ludwiga van Beethovena, dok je svojim nastupom, uz klavirsku pratnju profesorice Vukojević koncert zaključio istaknuti umjetnik – violinist međunarodne reputacije i pedagog Goran Končar.

U znak zahvale, na kraju koncerta župnik fra Nikola Rosančić i Robert Jurešić, predsjednik HKUD-a Didak uručili su zahvalnice i prigodne darove glazbenicima te predstavnicima FPMOZ Sveučilišta u Mostaru i HKD Napredak Zagreb.

Sedamnaesti Didakovi dani, se održavaju pod pokroviteljstvom Općine Čitluk, nastavljaju se  programima kod Didakove rodne kuće u Gradnićima./

https://drive.google.com/file/d/1jTjoiVaUwJ2PXueWzmpeHt5x45zV57l3/view?usp=sharing

1 2 3 18