Autor: Urednik

IN MEMORIAM: Franjo Marić, prof.

Julijana Matanović, 15. travnja 2021.

Iz mobitela još nisam izbrisala Franjin broj. I  Ivana nisam preimenovala. Upisan mi je kao „Franjin brat“. Imam osjećaj da među svim tim brojevima Franjin daje sklad i unosi mir i pravdu. Na isti način na koji je to činio moj jaran u mom stvarnom životu. Još sad dodirujem onu tugu u trenutku kad u stanu svoga brata, tog 16.travnja prošle godine, čitam poruku: „Jučer je umro moj brat Franjo“. Nevjerica kojom sam popratila Ivanove riječi, pročula se dugim hodnikom. „A još mislim kako mi Franjo jučer nije čestitao moj osamnaesti rođendan“, u suzama je ponavljala moja Magdalena.

Torta o kojoj sam Franji govorila večer uoči rođendana izgubila je okus. A bila je naša, bosanska; slojevita, nalik na tlo koji mnogi ne razumiju jer ne vole i ne poznaju. Izvana sasvim jednostavna, a po sastojcima raznolika, za pripremu komplicirana.

Jutros sam, prolazeći uz naš kafić na Trešnjevci, okrenula glavu na drugu stranu. U taj prostor selio je Franjo antikvarijate, ispunjavao ga radošću i divljenjem, uzdizao knjigu na najviše vrhove i širio poštenje kakvo se više ne susreće.

I samo neka mi nitko ne kaže da život ide dalje. Istina, vrijeme prolazi, starimo, Franjine knjige su na nekim drugim mjestima, ali više ništa ni ne sliči na život kakav je bio u godinama mog druženja s tim neponovljivim jaranom. I kad mi se pitanja o iznenadnosti odlazaka, smislovima i pedagogiji onoga koji nas poziva,  nagomilaju i postanu teško izdržljiva, onda se tješim činjenicom da je naš Franjo otišao jer se u ovom svijetu, u kojem je ljudskost postala nalik najvodenijem akvarelu, više nije znao kretati. On je po zagrebačkim ulicama nosio svoju kožnu torbu nakrcanu spašenim knjigama koje su potomci ostavljali po ulicama oslobađajući  naslijeđene građanske skupe stanove nepotrebnih stvari. I zbog toga se sikirao. U nevjerici. I dokazivao kako netko, rođen u Srednjoj Bosni, može voljeti ovaj grad. Pod brezama u rodnom Brezovu polju mirnije je, i zasigurno pravednije. Pogotovo dok je lišće tako mlado i dok stidljivo šumi. Odmaraj se, jarane moj. I onu našu tajnu operaciju nazvanu „PP 75“ jaranica će odraditi do kraja.  Javit ću ti kako je sve prošlo.  Broj je još uvijek u mene.

IN MEMORIAM: Franjo Marić, prof.

T. Dubravac, 15. travnja 2021.

Franjo Marić, prof.

(15. travnja 2020.-15. travnja 2021.)

„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“  (A. J. Cronin)

R. Tagore je napisao: „Smrt ne znači zagasiti svijetlo, nego isključiti svjetiljku kada dođe zora“. Vijest kako se svjetiljka našega Franje isključila i kako je zora prerano došla, sve nas je rastužila. Kada smo na Uskrsni ponedjeljak, 13. travnja 2020, čestitajući si blagdane razgovarali, za nas uobičajeno dugo, požalili se jedan drugome o koroni, potresu, rekao si mi: teška vremena prijatelju moj, radim popis knjiga, slažem u kutije, polako privodim kraju, uskoro će i mirovina, došlo je vrijeme da napustim svoj skromni stan, selim u Zavičaj, vraćam se u moje Žepče, kod majke Jelice. Ničim se nije dalo naslutiti kako je to naš posljednji razgovor. Gotovo proročanski si rekao: vraćam se na rodnu grudu, na žalost bio si u pravu. Dva dana kasnije 15. travnja napustio si nas u tišini, samozatajno, kako si i živio. Pamtim jutro, tmurno i tužno, subota, 18. travnja, kada smo Te iz Zagreba, sa potresom razrušene Šalate, sa župnikom, u najužem krugu obitelji i nas par prijatelja ispratili na vječni put, u zagrljaj Tvoje Bosne. Zbog epidemioloških mjera, ispratili smo Te samoga, u tisini, jer mrtvi ne prave buku, njihov glas obično nije glasniji od rasta trave, ipak, zaglušujuća buka bila je u nasim srcima. Kada šuma raste, tišina je, kad se sruši jedan veliki hrast, šuma se trese. Tih dana tresao se naš Zagreb, ali i naša Hrvatska, naša Bosna, Tvoje Žepče, srušio se jedan veliki hrast. Otišao je naš Franjo, jedan veliki čovjek, čovjek gromada. Mažuranić davno napisa: “nije visok, tko na visu stoji, nit’je velik, tko se velik rodi, već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a VELIK je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba”. Upravo je naš Franjo bio: malen, skroman, samozatajan, a VISOK I VELIK.

Naše poznanstvo, ne tako dugo, ali zato intenzivno, od početka sa nekom „tajnom vezom“, veže angažman u HKD Napredak-Zagreb. U svakom našem druženju satima smo bistrili misiju našega stoljetnoga Napredka kroz sve njegove aktivnosti, ali i slabosti, posebice u mandatu moga predsjedanja od 2014. do 2018. g. U dugim razgovorima o našoj Bosni i našemu Napretku, znali smo se pitati: kako na svijetu, vjerojatno, ima  još nekih lijepih i nesretnih zemalja u kojima stvari i tzv. javni poslovi idu i stoje – naopako. Ali je naše, bosansko naopako, nekako teže od drugih, tuđih, jer mu naša nesretna povijest dade strahoviti kontinuitet. U normalnim, uređenim zemljama, narodski kazano: što zabrlja pojedinac, to popravlja zajednica. Što razbatali individua, uredi institucija. Što ne može sam čovjek, može sustav. U nas, što zajednica, institucija, sustav, ne može, ne umije, neće i ne zna – hoće, zna, umije i može pojedinac, onaj usamljeni čovjek što je sazdan od jake ljubavi, snažnog uvjerenja i uporne, pametne snage. Primjera na sreću ima. Jedan od takvih si zasigurno bio Ti, naš Franjo, moralan i uspravan, svemirski drukčiji od mnogih, i bolji.

Franjin je život uvijek bio obilježen težnjom ka javnom dobru. Uvijek je pri tome gradio mostove, kako Andrić kaže: “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav ćemo most uspostaviti prema gore“. Ti si ga dragi prijatelju zasigurno izgradio, sa snažnim temeljima, za vječnost. Nema tih aršina koji bi mjerili Tvoju poniznost, iskrenost, skromnost, ljubav i bezrezervno davanje sebe za druge. Danas smo u velikom deficitu za tim temeljnim ljudskim i kršćanskim vrijednotama. Franjo je bio zanesenjak, rijedak. Zavičaj mu je bio na prvome mjestu. Za njega je Zavičaj glas sjećanja, jer „sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani“. Mi, Tvoji prijatelji često smo se pitali: otkuda tolika zuzetost za činjenje dobra, za davanje. Odgovor se najvjerojatnije krije u samim začetcima, u njegovom odgoju, u njegovoj obitelji.

Franjo Marić, rođen je 13. svibnja 1955. godine u Zenici, u mnogobrojnoj obitelji Ante i Jelice r. Ćoruša, s prebivalištem u Brezovu Polju pokraj Žepča. Gimnaziju je završio u Zavidovićima, a 1982. godine diplomirao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Još kao apsolvent, a zatim i kao profesor, radio je od 1981. do 1986. godine u Tehničkoj školi u Zavidovićima. Ujesen 1986. godine prešao je u Radnu organizaciju „Automatska obrada podataka“ Izgradnje „Zenica“ na poslove sistem analitičara te organizatora izradbe novih projekata, gdje je 4 godine bio rukovoditelj. U međuvremenu se stručno usavršavao u informatici prema programima Iskre Delte u Novoj Gorici i Ljubljani. Tijekom 1988. i 1989. godine honorarno je predavao fiziku u Kazneno-popravnome zatvoru u Zenici. Početkom 1990. godine došao je u Zagreb, u Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži u Dubravi, gdje je i radio do svoje smrti.

          Tijekom rata, od 1991. do 1995. godine, osim ratne radne obveze u Centru u Dubravi, obnašao je službu predsjednika Hrvatskoga kluba srednja Bosna u Zagrebu koji je humanitarno djelovao i više stotina kamiona pomoći uputio na područje srednje Bosne.  Osim humanitarnoga djelovanja, Klub je skrbio za ranjenike i bolesnike iz srednje Bosne koji su se liječili na području Republike Hrvatske, a posebno u zagrebačkim bolnicama.

U ratnome vihoru na hrvatsko katoličko mjesto Brezovo Polje pokraj Žepča, na dan blagoslova polja, na svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja 1993.), svi su stanovnici žurno napustili selo ponijevši sa sobom ono što je moglo stati u najlonske vrećice. Selo je temeljito opljačkano, a mnoge kuće su zapaljene. Između njih i privatna knjižnica Franje Marića u kojoj je bilo oko 1.100 iznimno vrijednih, rijetkih i skupih knjiga, između ostalih i osnovnoškolskih knjiga i bilježnica njegova djeda Franje iz razdoblja od 1912. do 1914. godine. Osim njih nestali su mnogi arhivski dokumenti, rukopisi, obiteljske fotografije, a odnesen je i stari obiteljski zlatni i srebrni nakit te starinska hrvatska katolička nošnja toga kraja. Nakon te pljačke više od 25 godina ponovno se s posebnom strašću bavio  prikupljanjem i publiciranjem statističko-povijesnih starih i novih dokumenata te ilustracija, uglavnom o Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini.

Franjo je znao reći, kako je već od jeseni 1975., kada je došao na studij u Zagreb, počeo stidljivo, od svojih skromnih financijskih mogućnosti, prikupljati tematske knjige vezano za BiH. Prva starija knjiga koju je kupio imala je naslov “Bosanska pjesmarica ili junačka djela naših djedova”, koju su priredili fra Grga Martić i fra Ivan Jukić. Znao je isto tako reći: skupljanje knjiga traži strast, ali i dugove. Držao se naš Franjo kreda, nije važno imati, važno je biti. Budući da je radio kao srednjoškolski profesor zbog male plaće nije uspio riješiti pitanje krova nad glavom pa je 30 godina živio u malom skromnom stanu od 32 m2 na 10 katu jednog nebodera u Novom Zagrebu u kome je i završio ovozemaljski život.

Teško je i pobrojati sve knjige koje je naš Franjo publicirao i uredio. Ovom prigodom posebno navodimo nekoliko, od njegovih objavljenih 22. djela, počevši od prve knjige: Pregled pučanstva Bosne i Hercegovine između 1879. i 1995. godine (Zagreb, 1996.); Pregled Napretkovih hrvatskih narodnih kalendara 1907. – 2002. (Zagreb, 2002.); Bibliografija nadbiskupa dr. Ivana Šarića (u suradnji s dr. don Tomom Vukšićem, Sarajevo, 2010.); Djelovanje Hrvatskog kulturnog društva napredak u Zagrebu između 1992. i 2017. godine (HKD „Napredak“ Zagreb, 2017.), na koj smo zajedno surađivali dvije godine i kada sam i osobno svjedočio njegovu zauzetost i sustavnost.

Osim objavljenih dijela bio je glavni urednik i suradnik na 20 knjiga. Navodimo nekoliko, od prve: Župa Prozor pod zaštitom Srca Isusova 1906. – 2006., Prigodom 100. obljetnice utemeljenja župe (Prozor, 2006.);  Vinko kardinal Puljić, Moje druge konklave u ožujku 2013. (Sarajevo, 2013.); Ivo Andrić svugdašnji – Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga 25. studenoga 2005. u Zagrebu (Nakladnik HKD Napredak, Zagreb, 2015.) na koj smo zajednički surađivali; Šematizam Vrhbosanske nadbiskupije za 2015.g.(Sarajevo, 2015.); Kronika kardinala Vinka Puljića nadbiskupa Vrhbosanske nadbiskupije, tri knjige (Sarajevo, 2018.). Na žalost, zbog prerane smrti nije dovršio dvije knjige: Župa Kakanj, 1920-2020; Župa Maglaj, 1970-2020. Danas je u njegovoj zbirci preko 8500 svezaka uglavnom starih i vrijednih knjiga. U napredkovom neboderu u Zagrebu, zahvaljujući vrijednim i rijetkim knjiga – prvim izdanjima Ive Andrića koje je velikodušno je ustupio  HKD Napredak, nastao je 13. ožujka 2015., “Kutak nobelovca Ive Andrića.”

U listopadu 2018. iz svoje bogate knjižnice darova je Katoličkom školskom centru “Don Bosco” u Žepču 650 rijetkih i vrijednih knjiga za djecu i mladež tiskanih u razdoblju od 1864. do 1990. g. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) – Razred za književnost, u povodu Mjeseca hrvatske knjige, organizirao je vrlo uspješnu izložbu pod nazivom Lijepo načinjeno, rijetko viđeno, izbor knjiga iz knjižnice bibliofila Franje Marića u Preporodnoj dvorani, Optička 18. u Zagrebu od 15. 10. do 8. 11. 2019. Tom je prigodom izloženo i široj javnosti dano na razgledanje oko 100 primjeraka lijepo načinjenih i rijetko viđenih knjiga iz privatne knjižnice Franje Marića.  Medijski pokrovitelji ove izložbe bili su Styria i Večernji list Zagreb koji su za ovu prigodu tiskali vrlo zanimljiv i sadržajan katalog s predgovorom akademika Pavla Pavličića. Važno je naglasiti da se neka od njegovih kapitalnih djela mogu pronaći i u svjetskim knjižnicama: u Londonu, Washingtonu, Université Paris-Sorbonne itd., a recenzirali su ih, između ostalih, prof. emeritus dr. sc. Mladen Friganović, prof. dr. sc. Anđelko Akrap, prof. dr. sc. Mijo Korade, prof. dr. sc. Stjepan Šterc, prof. dr. sc. Slavko Slišković, dr. sc. Zdravko Dizdar.

            Bio je član Matice hrvatske u Zagrebu i aktivni član zagrebačkoga Napretka od 2. listopada 1997. g., gdje je upisan pod brojem 787., a sa ponosom naglašavamo i Upravnoga odbora „Napredaka“ u Zagrebu, u mandatnome razdoblju od 2014. godine do svoje prerane smrti. Bio je, bez ikakve dvojbe najbolji poznavatelj i kroničar Napretka.

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“, Donacija „Krunoslav i Zvonimir Draganović“ u Zagrebu 30. listopada 1998. godine dodijelilo mu je nagradu za znanstvenoistraživački rad:  Hrvati-katolici u BiH između 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima. Knjiga Pregled Napretkovih hrvatskih narodnih kalendara 1907. – 2002. jedna je odnagrađenih knjiga za najbolji izdavački projekt u 2002. godini u kategoriji historiografije, prema ocjenjivačkome sudu Poslovnoga udruženja izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine.Godine 2008., 14. listopada, dobitnik je Godišnje nagrade Općine Žepče za autorstvo nekoliko djela iz povijesti žepačkoga kraja i veliki doprinos istraživanju žepačke prošlosti. U Sarajevu, 6. siječnja 2016. godine, povodom 25. obljetnice biskupske službe, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, dodijelio mu je Priznanje za nesebičnu suradnju tijekom njegove pastirske službe.

            Posebno smo ponosni što je naš Franjo, 8. studenoga 2017. godine, od predsjednice  RH, gđe. Kolinde Grabar-Kitarović odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu u području književnosti i očuvanju indentiteta Hrvata na bosanskohercegovačkim prostorima te njihovu dugogodišnju promociju u Republici Hrvatskoj i u svijetu.

            Dragi prijatelji, sve je to bio naš Franjo. Čovjek iz Bosne, iz  Žepča, iz Brezova polja. Zaljubljenik u svoj Zavičaj, u knjige. Rijedak, unikatan, beskrajno čist, gotovo nestvaran i utopijski uporan u promicanju moralnih vrijednota, za činjenje dobra,  za hrvatsku kulturu, u Hrvatskoj i u rodnoj mu Bosni i Hercegovini.

Njegovo čovjekoljublje uključivalo je istovremeno i domoljublje. Nije to posebno naglašavao. To se za njega podrazumijevalo, što je dokazao cijelim svojim životom. Na žalost, najneizvjesnija izvjesnost „smrt“ je prekinula njegovo životno putovanje. Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean. Kako napisa A.B. Šimić: „Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka, sa mnom raste u svakom času. Moj svršetak njen pravi je početak”. Nismo ni svjesni koliko je Franjo značio za cjelokupnu hrvatsku kulturu. Falit će mnogima, svojoj obitelji, prijateljima, nama u Napretku.

Dragi moj prijatelju, otimati ćemo te zaboravu i nositi kao trajni spomen u našima srcima. Ponosan sam što sam imao čast biti Tvoj prijatelj, učiti od Tebe o skromnosti, poniznosti. Život koji nam je podarila priroda kratak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. Ako poživimo u srcima onih koje smo ostavili za sobom, nećemo umrijeti. I nećeš prijatelju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima. Uprava zagrebačkog Napretka će 15. travnja svake godine obilježavati DANE FRANJE MARIĆA. Naše današnje sjećanje na Franju Marića je prvo,  a nastavit ćemo ga i u budućnosti.

Ostavljamo Te u zagrljaju Tvoga Zavičaja, na rodnoj grudi tvoga Brezova Polja, odmaraj tamo negdje gore: “odmori se, zasluzio si”. Neka Te Gospodin obilno nagradi u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.

Tomislav Dubravac, Zagreb, 15. travnja 2021.

Didakovi dani

Didakovi dani, sedamnaesti po redu, kulturno-duhovna manifestacija, koju u čast velikog hercegovačkog svećenika, prosvjetitelja i vizionara fra Didaka Buntića, u njegovoj rodnoj župi Gradnići organizira Hrvatsko-kulturno umjetničko društvo Didak i župa sv. Blaža Gradnići, ove godine održavat će se kroz četiri dana, od 7. do 11. listopada. HKD Napredak Zagreb biti će prisutan u programu na otvaranju Dana kojeg su pripremili predsjednik Napretka Zagreb mag. art. Miljenko Puljić i naš član istaknuti hrvatski umjetnik violinist i pedagog, redovni profesor na Muzickoj akademiji u Zagrebu,prof. Goran Končar. Ovim se ne nastavlja samo dugogodišnja glazbena suradnja između Zagreba i Hercegovine već započinje aktivnije prisustvo HKD Napredak Zagreb i njegovih članova u kulturnim projektima u Bosni i Hercegovini. U narednom periodu nas očekuju u Zagrebu  predstavljanje knjige muzikologinje dr.sc. Lidije Vladić Mandarić sa  FPMOZ  Sveučilišta u Mostaru te predstavljanje nosača zvuka bosanskohercegovačkih skladatelja u izvedbi pijaniste Bartolomeja Stankovića sve u suradnji  s Hrvatskim društvom skladatelja. U drugoj polovini studenog projekt Silvije Strahimir Kranjčević u kojem učestvuju istaknuti glumci i glazbenici iz Zagreba članovi HKD Napredak Zagreb gostovati će u Bosni i Hercegovini. 

Koncertom u povodu 250. obljetnice rođenja Ludviga van Beethovena u srijedu 7.listopada u Gradnićima je počeo program 17. Didakovih dana,  manifestacija posvećena liku i djelu znamenitog fra Didaka Buntića. 

Bio je to koncert kog je pripremio prof. Miljenko Puljić predsjednik HKD Napredak Zagreb i docent na FPMOZ Sveučilišta u Mostaru a na kojemu su nastupili  prof. Goran Končar također naš uvaženi član, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista i studentice Nika Zubac i Margareta Karudžić, u pratnji profesorica Silvije Vukojević i Marijane Pavlović sa Sveučilišta u Mostaru.

Na početku koncerta okupljene u župnoj crkvi u Gradnićima pozdravio je fra Nikola Rosančić, župnik župe sv. Blaža – Gradnići, koji je u pozdravnom govoru zahvalio glazbenicima i naglasio kako se, unatoč uvelike izmijenjenom stanju zbog pandemije koronavirusa, ne smije odustati od duhovne izgradnje, u čemu glazba uvelike pomaže.

– Mjesto koje ima koncertni klavir više se ne može zvati selom. Čestitam vam na klaviru. Čestitam vam na svim dosadašnjim Didakovim danima i svima onima koji su pokrenuli prije sedamnaest godina ovu manifestaciju  vezanu za fra Didaka Buntića. Samo takva promišljanja mogu našoj budućnosti, našoj djeci i hrvatskom narodu donijeti boljitak. Hrvatsko kulturno društvo Napredak Zagreb, kojeg ovdje predstavljamo kolega Goran Končar i moja osobnost želi biti i jesmo na istom tragu fra Didaka, raditi i propovijedati ovdje na glazbeni no i svaki drugi način činiti dobro mladima i brinuti o budućnosti… Hvala vam na hrabrosti da ste unatoč svemu organizirali Didakove dane. Vjerujem da će i ova korona proći te da ćemo se naredne godine vidjeti ponovno i u većem broju – kazao je mag. art. Miljenko Puljić i prenio pozdrave dekana FPMOZ prof.dr.sc. Marija Vasilja, pročelnice Glazbenog studija doc. dr. sc. Lidije Vladić Mandarić, te svih članova HKD Napredak Zagreb, kao i pozdrave od ravnatelja i učenika Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba.

Studentice Nika Zubac i Margareta Karužić, uz glasovirsku pratnju profesorica Silvije Vukojević i Marijene Pavlović, započele su koncert odabranim sonatama iz opusa Ludwiga van Beethovena, dok je svojim nastupom, uz klavirsku pratnju profesorice Vukojević koncert zaključio istaknuti umjetnik – violinist međunarodne reputacije i pedagog Goran Končar.

U znak zahvale, na kraju koncerta župnik fra Nikola Rosančić i Robert Jurešić, predsjednik HKUD-a Didak uručili su zahvalnice i prigodne darove glazbenicima te predstavnicima FPMOZ Sveučilišta u Mostaru i HKD Napredak Zagreb.

Sedamnaesti Didakovi dani, se održavaju pod pokroviteljstvom Općine Čitluk, nastavljaju se  programima kod Didakove rodne kuće u Gradnićima./

https://drive.google.com/file/d/1jTjoiVaUwJ2PXueWzmpeHt5x45zV57l3/view?usp=sharing

Održana promocija knjige Marija Pejića

U organizaciji kluba znanstvenika Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Zagreba u prostoru Tribine Grada Zagreba na Kaptolu u petak 8. listopada održana je promocija knjige: Upravljanje marketingom i odnosima s medijima u neprofitnim organizacijama na primjeru HKD „Napredak“. Autor knjige je bivši dugogodišnji član HKD Napredak dr.sc. Marijo Pejić. O knjizi su govorili mr.sc. Zdeslav Milas sa Visokog učilišta za komunikologiju Edward Bernays, recenzent dr.sc. Hrvoje Šapina, kao i autor knjige. Program je vodio prof.dr.sc. Ivica Kisić potpredsjednik HKD Napredak iz Zagreba. Promociji je nazočilo 20-ak članova i prijatelja HKD Napredak – Zagreb. Dan ranije ista knjiga je promovirana u Varaždinu u organizaciji podružnice HKD Napredak iz Varaždina. Nekoliko slika sa promocije te govor autora knjige i mr.sc. Zdeslava Milas u nastavku

dr. sc. Marijo Pejić: govor na promociji (izjava)

„Kvalitetno upravljanje marketingom i odnosima s javnostima u neprofitnim organizacijama od temeljne je važnosti u ostvarivanju njihovih ciljeva i rezultata, što je istaknuto u knjizi „Upravljanje marketingom i odnosima u neprofitnim organizacijama na primjeru HKD Napredak“.

Predmet interesa u toj knjizi je teorijski okvir upravljanja marketingom te njegova marketinška praksa u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak, koje je izabrano kao primjer primjene marketinga u neprofitnoj organizaciji. Uz to, stavlja se naglasak na kulturne djelatnosti i odnose s javnostima, te se vrši osvrt na marketinška postignuća neprofitne organizacije – HKD Napredak.

Znanstveni cilj je determinirati teorijske koncepte marketinga i odnosa s medijima, kroz analizu načina organizacije i funkcioniranja društvene, medijske i marketinške strategije HKD Napredak.

Društveni cilj je ustanoviti kako su marketing i odnosi s medijima organizirani i razvijeni u HKD Napredak, kao neprofitnoj (nevladinoj) organizaciji, jer primjena osnovnih postavki i funkcija društvenog djelovanja i marketinga, u procesima komuniciranja HKD Napredak sa svojim javnostima, direktno doprinosi povećanju efikasnosti njegovog rada, te očuvanju hrvatskog kulturnog, nacionalnog i religijskog identiteta u glavnom gradu BiH.

Rezultati istraživanja iz 2016. godine pokazuju da su funkcije marketinga i odnosa s medijima u HKD Napredak nedovoljno razvijene, te pozicionirane primarno kao taktičke i operativne, a ne kao strateške menadžerske funkcije. Ipak, mada više po inerciji i intenciji nastanka i gotovo stoljetnog održavanja Društva, Napredak obavlja promidžbene djelatnosti u gotovo svim oblicima suvremenog poimanja marketinškog i PR komuniciranja. Zasigurno je da Napredak ima poznatost, u više elemenata je nazočan u javnosti, posebno kroz organizaciju različitih kulturnih, znanstvenih, sportskih i drugih manifestacija, koje imaju solidnu potporu medija javnog i masovnog komuniciranja, što s pravom možemo okarakterizirati kao „Event PR“ – (neplaćeni) publicitet i generalno promidžbu. Međutim, marketinške aktivnosti u Napretku, u razdoblju od 1990. do 2015. godine, organizirane su kao sporadične i izdvojene aktivnosti, a profesionalni medijski djelatnici njegovih PR službi nisu bili visoko pozicionirani u organizacijskoj strukturi tih organizacija. Stoga smatram da je neophodna  sustavna transformacija i unapređenje marketinga i odnosa s medijima u nevladinim organizacijama općenito, pa tako i kod HKD Napredak, da bi se unaprijedilo održavanje dvosmjernih simetričnih odnosa s medijima i partnerima.“

Zdeslav Milas, promotor

O knjizi

Autor: dr. sc. Marijo Pejić
UPRAVLJANJE MARKETINGOM I ODNOSIMA S MEDIJIMA U NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA NA PRIMJERU HKD „NAPREDAK“

Moja je uloga danas kao promotora i kao nastavnika iz znanstvene discipline odnosa s javnošću dat osvrt na knjigu autora doktora znanosti Marija Pejića na one dijelove u trećem poglavlju knjige koje u teorijskom okviru obuhvaćaju odnose s javnošću, a posebno specijaliziranu disciplinu odnosa s medijima te rasčlaniti u istraživačkom poglavlju metodološku obradu na studiju slučaju Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ iz perspektive odnosa s javnošću i medijske recepcije.
Pri tome želim naglasiti da sam isključivo s profesionalnog i metodološkog konteksta pristupio svojoj ulozi promotora. No, s jedne strane i sam obnašam dužnost predsjednika jedne udruge građana koja 30 godina okuplja studente i akademske građane i time sam osjvešćen koliko su u praksi odnosi s medijima u neprofitnom i nevladinom sektoru važni da bi postigli pozitivni publicitet za naše ciljeve i aktivnosti udruge i time gradili reputaciju organizacije.
S druge strane, u ovom slučaju, mogu biti objektivan, jer, osim što mi je opće poznata udruga Napredak iz Sarajeva koja ima stoljetnu tradiciju, nisam nikada bio članom te udruge te nisam povezan s ljudima koji su dužnosnici u toj udruzi. To želim naglasiti kako bi otklonio bilo koji kontekst koji izlazi iz profesionalne procjene kvalitete ove knjige.

Autor je u poglavlju TEORIJSKE ODREDNICE POJMA ODNOSI S MEDIJIMA nastojao determinirati osnovnih pet funkcija odnosa s javnošću, polazeći od postavke uglednog američkog autora Heath i Coombs.
U rasčlambi između odnosa s javnošću i marketinga te novinarstva, navodi zajedničke elemente i procese, ali i ključne razlike ovih susjednih disciplina. Odnose s medijima stavlja ispravno kao njenu poddisciplinu u kontekstu nadređenih odnosa s javnošću te uvodi čitatelja u logični slijed funkcije medija u masovnoj komunikaciji. Zatim usmjerava inicijative građana kao sastavnog dijela civilnog društva u medijskom društvu i skreće pozornost na organizacijske i tehničke pripreme nevladinih organizacija za komunikaciju s medijima. Polazeći od strategije odnosa s medijima kojem opisuje cilj i način kreiranja takvog strateškog dokumenta, nastavlja s opisivanjem elemenata za kreiranje medijskih kampanja i načinom komuniciranje nevladinih organizacija s medijima. Autor je posevetio pozornost na zakonitosti u medijskom načinu prezentacije sadržaja što je izuzetno važno za postizanje optimalnog publiciteta svake organizacije, pa tako i udruge građana. Nastavno, daje osvrt na nužne komunikacijske kompetencije glasnogovornika i postulate u izgradnji i održavanje odnosima s medijima.
To teorijsko poglavlje zaključuje s načinama mjerenja i procjene uspjeha odnosa s medijima organizacija što je je neophodna faza evalucija u strateškoj komunikaciji.
U ovom teorijskom poglavlju korišteni su referentni domaći i strani izvori, posebice knjiga uglednih znanstvenika odnosa javnošću, npr. njemačkih, Michaela Kunszika i Stephan Russ-Mohl, američkih PR-guru Scott Cutlip, Allen Center, Andy Green i Sam Black, britanske znanstvenice Alison Theaker, slovenskog znanstvenika Dejana Verčića, ali i npr. hrvatskog znanstvenika odnosa s javnošću i rektora Sveučilita u Mostaru, Zoran Tomića koji je inače autor 15 knjiga i bavi se proučavanjem odnosa s javnošću, teorijom komunikacija i političkom komunikacijom.
U istraživačkom dijelu, autor je povezao kulturnu i širu djelatnost, marketing neprofitnih organizacija i funkcioniranju odnose s medijima i medijskoj praksi na primjeru udruge Napredak i komparativnom metodom usporedio dva vremenski odvojena razdoblja djelovanja ovog ulturnog društva, i to prvog razdoblja koji čini gotovo pola stoljeća (1902. do 1949.), a drugog razdoblja, nakon obnavaljanja udruge 1990. do 2015.- to jest razdoblju od 25 godina.

Među četiri ciljeva istraživanja nalazi se i treći cilj koji se odnosi na odnose s medijima tj analizirati medijsko djelovanje starog i novog Napretka.
Postavljena pomoćna hipoteza 2. odnose se eksplicitno na negativne ocjene djelovanja današnjeg Napretka koja su posljedica nepravilno postavljene misije Napretka, odnosno odstupanja od izvorne misije i strategije Napretka, koja je postavljena još 1902. godine, te je činila društvo uspješnim sve do njegovog ukidanja.
Autor među istraživačkim pitanjima, postavlja Istraživačko pitanje broj 4: Jesu li u današnjem HKD „Napredak“ uspostavljeni odnosi s medijima i kakav je njegov medijski tretman?
Autor u analiziranom statutu zaključuje da HKD „Napredak“ nisu navedeni elementi za stvaranje efikasne strategije za odnose s medijima, a nisu identificirana ni pitanja koja bi se trebala obraditi u strategiji za odnose s javnošću i informiranje. U okviru provedenog istraţivanja sagledan je medijski tretman djelovanja HKD „Napredak“.
Uzorak za analitičko-empirijsko istraživanje odnosilo se samo na najutjecajnije suvremene tiskane medije (dnevne novine i tjednike) i internet portale u Bosni i Hercegovini (u razdoblju od 1990. do 2015. godine). Kolegu možemo pohvaliti što je koristio metodu analize sadržaja, naime, analiza bazirana na press-clippingu je napravljena kombinacijom kvalitativnih i kvantitativnih elementa. Ukupno je analizirano 964 priloga o HKD Napredak, od tog 864 priloga iz dnevnog tiska, 48 priloga iz tjednih listova i 52 priloga na Internet portalima.

U zaključku autor ističe Sadašnji HKD „Napredak“ nedovoljno je medijski zastupljen, te nema definiranu opću strategiju za ostvarivanje svoje misije. Stoga je funkcija odnosa s medijima nedovoljno razvijena, te pozicionirana primarno kao taktička i operativna, a ne kao strateška menadžerska funkcija.
Na osnovi većine analiziranih medijskih tekstova možemo zaključiti da novinari nisu imali dovoljno informacija o problemima i aktivnostima Napretka. Predstavnici HKD „Napredak“ često su bili samo posredni izvor informacija, bez mogućnosti iznošenja svoga stava o nekoj temi. U nekim tekstovima se „Napredak“ samo spominje u kontekstu nekih drugih tema.
U budućnosti bi HKD „Napredak“ trebao učiniti poseban napor na izgradnji vlastitih institucionalnih kapaciteta i kreiranju medijske strategije koji će mu omogućiti bolje odnose i rad s medijima.
Svima preporučujem da pročitaju ovu vrijednu knjigu autora Marija Pejića. Za svakog koji je angažiran u području civilnog društva, posebice udrugama građana i ostalih neprofitnih i nevladinih organizacija ova knjiga može poslužiti kao voditelj kako otkloniti zamke reaktivnih odnosa s medijima koji mogu dovesti do iskrivljene slike javnosti o radu udruge.

Članarina 2020

Poštovani prijatelji  HKD Napredak-Zagreb,

sukladno Zakonu o udrugama u RH iz 2014. član neke udruge  je onaj tko plati članarinu za tekuću godinu. Ako želite biti član zagrebačkog Napretka molimo Vas da članarinu uplatite na dole navedeni žiro-račun. Također na navedeni žiro-račun možete uplatiti u svoju donaciju za potreba rada HKD Napredak-Zagreb.

Oni koji žele postati novi članovi našega Društava trebaju popuniti pristupnicu na http://napredak.hr/pristupnica/
Nakon popunjavanja pristupnice članarinu možete uplatiti odmah, 50 kuna đaci, studenti, umirovljenici, 100 kuna zaposleni, skenirajte 2D kod putem aplikacije mobilnog bankarstva vaše banke:

1 2 3 17