Karizmatični i blagoglagoljivi Franjo Topić, svećenik i bosanski Hrvat koji po svoje mišljenje nije odlazio niti u Zagreb niti u Hercegovinu, svojim je odlaskom ponudio mogućnost da novo vodstvo osigura mirniju, suvremeniju i idiličniju budućnost društva bez kojeg je teško zamisliti multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu

VEČERNJI LIST 08. srpnja 2019. u 12:29 kolumnu piše Denis Derk1

Teolog i jedan od najpoznatijih i medijski najprisutnijih bosanskohercegovačkih Hrvata Franjo Topić više nije predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak. A predsjedavao je Društvom još od njegove obnove 1990. Vodio je najveće kulturno društvo Hrvata u Bosni i Hercegovini cijelog nedavnog rata, za što je trebalo jako puno umijeća ali i hrabrosti, ali i u postdejtonskom vremenu koje je Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu samo dodatno urušavalo i potkopavalo. Franjo Topić otišao je (doduše ne potpuno, zadržao je titulu počasnog predsjednika Napretka) demokratskim putem. Za njegovog nasljednika izabran je na skupštini u Sarajevu povjesničar koji ima 42 godine Nikola Čiča iz Tuzle, dugogodišnji napretkovac koji ima iskustva i u radu u sarajevskoj Središnjici društva i u radu u tuzlanskoj podružnici, dakle na terenu. A to će mu dvosmjerno iskustvo biti od velike pomoći, jer ne treba skrivati činjenicu da odnosi između Središnjice i pojedinih podružnica ni izdaleka nisu idilični. Iako se i na izbornoj skupštini u Sarajevu (barem prema medijskim izvješćima) moglo čuti da u Napretku nema svađa, to nije istina. Barem jedan dio napretkovaca je posvađan pa čak i podijeljen i ta situacije na traje od jučer. Dapače. Stara je to priča koja ima svoje povijesne i političke, pa i politikantske konotacije koje sežu u vrijeme samog osnutka Napretka početkom 20. stoljeća i njegove mostarske, tj. sarajevske orijentacije. No jedno je sigurno. Budući da je Napredak nesporna središnja kulturna udruga Hrvata u Bosni i Hercegovini, svi problemi u Napretku i oko njega loše utječu na ionako težak položaj sve malobrojnijih Hrvata i u Bosni i u Hercegovini. Stoga je ozdravljenje odnosa unutar Napretka i to ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Napretkovim podružnicama izvan BiH jedno od najvažnijih pitanja hrvatske opstojnosti u susjednoj višenacionalnoj i više konfesionalnoj državi. Ali put do ozdravljenja vodi preko transparentnijeg Napretkovog poslovanja. Riječ je o udruzi koja ima znatnu imovinu i udruzi koja znatnu imovinu još potražuje, jer ju je temeljito 1949. opelješila komunistička antinacionalna politika. Od te pljačke, Napredak se još nije oporavio, a njegov predratni veliki imetak mogao bi mu se kao bumerang obiti o glavu jer je i to bogatstvo barem djelomično uzrokovalo tektonske potrese u, na žalost, nejedinstvenom i heterogenom Napretkovom korpusu.

Karizmatični i blagoglagoljivi Franjo Topić, svećenik i bosanski Hrvat koji po svoje mišljenje nije odlazio niti u Zagreb niti u Hercegovinu, svojim je odlaskom ponudio mogućnost da novo vodstvo osigura mirniju, suvremeniju i idiličniju budućnost društva bez kojeg je teško zamisliti multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu. Ali, hoće li ta šansa biti iskorištena? Ili će se prije pomiriti neprijatelji koji su u prošlom ratu pucali jedni na druge, od bosanskih i hercegovačkih Hrvata koji bi svoje kulturne i obrazovne potrebe trebali upražnjavati baš pod kapom Napretka koji nije niti sarajevski, niti mostarski niti zagrebački nego hrvatski.

Izvor: https://www.vecernji.hr/premium/ozdravljenje-odnosa-u-napretku-pitanje-je-opstojnosti-hrvata-1330743