13. svibnja 1955. U Zenici je rođen Franjo Marić iz Brezova Polja kraj Žepča. Gimnaziju je završio u Zavidovićima, a 1982. diplomirao je fiziku na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Zagrebu. Još kao apsolvent, a potom kao profesor, radio je od 1981. do 1986. u Tehničkoj školi u Zavidovićima. U jesen 1986. prešao je u Radnu organizaciju Automatsku obradu podataka (AOP) u Zenici. U međuvremenu stručno se usavršavao u informatici prema programima Iskre Delte u Novoj Gorici i Ljubljani. Godine 1988. imenovan je za rukovoditelja poslova AOP-a RZ Zajedničkih poslova Zenica. Tijekom 1988. i 1989. honorarno je predavao fiziku u Kazneno popravnom zatvoru u Zenici. Kad je završio fakultet, znao je da mora vratiti dug zavičaju, da stečeno znanje mora uložiti u napredak svoje Bosne. No, moralan i uspravan, toliko drukčiji i bolji, nije  pristajao da se prezime njegovih poštenih predaka nađe ispod spisa koji odobravanju prevaru slabih zeničkih radnika. I sve je napustio. Ponovno se našao u Zagrebu. Čista obraza i čista prezimena. Početkom 1990. odselio se u Zagreb te zaposlio u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Dubrava gdje je radio sve do smrti. Tijekom rata od 1991. do 1995., osim ratne radne obveze u Centru Dubrava, bio je predsjednik Hrvatskog kluba Srednja Bosna u Zagrebu koji je humanitarno djelovao i višestruko pomagao stanovništvu srednje Bosne poglavito na žepačkom području. Osim humanitarnog djelovanja Klub je skrbio i oko ranjenika i bolesnika iz srednje Bosne koji su se liječili na području Hrvatske, a posebno u zagrebačkim bolnicama. Zavolio je knjige. Tu ljubavi prema knjigama svjedoče knjige što ih je  nabavljao u antikavarijatima i pripremio jedinstven izložbu kniga o Bosni. Takoje upoznao hrvatsko nakladništvo.  Nije se pitao treba li ljubav utišati i nakon što mu je za vrijeme rata uništena  knjižnica u rodnom mjestu. Dana 24. lipnja 1993. su muslimanski ekstremisti opljačkali sve kuće, mnoge spalili i uništili   Tom prigodom opljačkali su i uništili Franjinu privatnu knjižnicu u kojoj je bilo oko 1100 vrlo vrijednih, rijetkih i skupih knjiga, između ostalih i vrijedne Ljetopise njegova djeda Franje iz razdoblja od 1912. do 1914. godine. Usprkos tome, Franjo se mirio sa svakim novim početkom. Ostavio je bogatu knjižnicu svom narodu. . U listopadu 2018. Katoličkom školskom centru Don Bosco u Žepču donirao je 650 vrijednih i rijetikh knjiga za djecu i mladež tiskanih u razdolju od 1864. do 1990. godine. Ostavio je narodu preko 8500 svezaka većinom starih knjiga Koncem 2019. u Zagrebu je  priredio jedinstvenu  izložbu knjiga: Lijepo načinjeno, rijetko viđeno izbor knjiga iz knjižnice bibliofila Franje Marića, nastale su u razdoblju od sredine 19. st. do kraja 20 soljeća. Franjo je izabrao knjige kojima je želio potaknuti današnje i buduće grafičko-likovne urednike i umjetnike da što ozbiljnije, savjesnije i odgovornije pristupe grafičkom opremanju i oblikovanju knjiga, kako bi nešto vrijedno i lijepo načinjeno ostalo i poslije naših vremena. Franjo je ostvario poruku: „Osim samog čovjeka teško je spomenuti bilo što drugo što bi bilo toliko važno u povijesti svijeta i u svakodnevnom životu kao što je knjiga, a isto je tako nemoguće sjetiti se neke druge tvorevine ljudskoga uma koja bi poput knjige bila tako neraskidivo povezana sa sudbinom čovjeka“ (Aleksandar Stipčević– Sudbina knjige.) Objavio je 20-ak djela, uglavnom, iz povijesti katolika u Bosni i Hercegovini. Bio je glavni urednik i suradnik na njih 15-ak. Uz ostalo, surađivao je i na prvom i drugom svesku (A-Đ) i (E-J) Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine, Mostar, 2009., 2015. i Male enciklopedije Bosne Srebrene (u pripremi).
U Zagrebu mu je 30. listopada 1998. Hrvatsko kulturno društvo Napredak Donacija Krunoslav i Zvonimir Draganović dodjeliloe nagradu za knjigu Hrvati-katolici u BiH između 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima. U Sarajevu je 6. siječnja 2016. u povodu 25. obljetnice biskupske službe nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kard. Puljić dobio priznanje za višestruku suradnju tijekom kardinalove pastirske službe. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu u području književnosti i očuvanju identiteta Hrvata na bosanskohercegovačkim prostorima te njihovu dugogodišnju promociju u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Bio je povezan s fra Andrijom Nikićem koji mu je pomagao kompletirati izvješća o katolicima u Apostolskom vikarijatu u Bosni  od 1735. do 1881. godine. Preminuo je u Zagrebu 15. travnja  2020. u 65. godini života, a pokopan je u rodnom mjestu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Radiopostaja „Mir Međugorje” 13.5.2020.