PISMA IZ VRAPČA DOKTORA S CRNOM AKTOVKOM
Najdugovječniji ravnatelj bolnice, koji je umro prije tri mjeseca, ovih bi dana otišao u zasluženu mirovinu

AUTOR: Goranka Jureško OBJAVLJENO:  08.07.2019. u 23:00

Prof. dr. Vlado Jukić 25 je godina dolazio na posao s istim ‘koferom’, nadao se da će s njim i izaći iz bolnice kad ode u mirovinu. Sudbina je htjela drukčije. Bravica torbe pokvarila se malo prije nego što je izgubio bitku s bolešću. Aktovka će biti eksponat u spomen-sobi koju mu uređuju u bolnici

“Jednom kad odem iz Vrapča, nadam se da ću u ruci imati isti onaj ‘kofer’ s kojim sam i ušao u tu bolnicu! U njemu će biti ‘nešto staro i nešto novo’ jer se u 25 godina puno toga nakupilo”, govorio je prof. dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče, svaki put kada bi se poveo razgovor o njegovu skorom odlasku u mirovinu. No, onda se “loša karma” umiješala i u život i u “kofer” prof. dr. Jukića. Prije nekoliko mjeseci na kultnom se “koferu” pokvarila bravica. Pokušao je profesor riješiti problem, ali kako nije bilo “25-godišnje garancije”, nije bilo ni popravka bravice. Teška je srca stavio “kofer” u mirovanje i kupio novi, zamjenski. No, kažu, nije bio zadovoljan. Tiho je patio za neuništivim “koferom”, ali što je, tu je. I bez bravice će nekako s njim iz Vrapča

istim putem kojim je i stigao u tu bolnicu. Da, baš ovih dana namjeravao je prof. dr. Jukić otići iz bolnice u kojoj je bio ravnatelj punih 25 godina, s “koferom u ruci u – mirovinu”.

Nažalost, kultni “kofer” ostao je u “njegovoj” Psihijatrijskoj klinici Vrapče jer je prof. dr.  Jukić prije tri mjeseca izgubio svoju životnu bitku. Baš onda kad se radilo o njemu, o njegovu zdravlju, nije uspio, premda je sve oko sebe naviknuo na “borbu koja daje rezultate”. Nepopravljiv optimist, samo dan uoči operacije rekao mi je: “Ma, mislim da ću za mjesec dana opet biti u formi. Moram prije srpnja (odlazak u mirovinu) dovršiti neke poslove”. No, nije uspio. Ostali su nedovršeni velika monografija u povodu 140 godina bolnice Vrapče te knjige “Pisma iz Vrapča” i “Vrapče i kultura”.

Želio je pisati

“Sve ćemo mi to njemu u spomen završiti jer je najveći dio posla obavio naš učitelj, ne samo psihijatrije nego i životni. Nekako nam se čini da je profesor na putu, da će se ipak vratiti… Tek kad prođe neko vrijeme, vidjet će se što je on napravio za psihijatrijske pacijente, ali i za nas koji smo radili s njim. Teško će ga zaboraviti i zaposlenici bolnice. Ima nas više od 700, a prof. Jukić znao je svakoga po imenu i gdje radi. Tko god je htio ‘razgovarati s ravnateljem’, mogao je to bilo kad i bez najave. Znao je svaki kutak ove bolnice. Dolazio je na posao u sedam, dakle prije svih, i odlazio posljednji, a prije nego što bi se posvetio svojim ravnateljskim obvezama, prošetao bi krugom bolnice i lako uočavao kad ‘nešto ne štima’.

Ova je bolnica paradigma njegova života, svega onoga što je napravio da Vrapče više ne bude bolnica na kraju grada, žuta kuća ili ludnica”, kaže doc. dr. Petrana Brečić koja je nakon naglog odlaska prof. dr. Jukića postala vršiteljica dužnosti ravnateljice. Bila je i njegova dugogodišnja zamjenica pa je tako iz prve ruke svjedočila njegovu načinu vođenja bolnice, ali i bitkama za prava psihijatrijskih pacijenata i protiv njihove stigme. Dodaje da će se pobrinuti i za “kofer” jer namjera je urediti spomen-sobu prof. dr. Jukića u kojoj će biti predmeti, knjige i slike koji će najbolje pokazati tko je bio najdugovječniji ravnatelj te bolnice, a taj rekord teško će ikada pasti.

“Za koji mjesec ćeš u penziju. Što ćeš raditi ti kao dokazani radoholičar?”

“Pa, zapravo još ne znam, ali možda ću malo kruha uzeti i tebi. Sigurno je – pisat ću. Ima materijala za pokoju knjigu, a čeka me i monografija bolnice koju zbog ove strke još nisam uspio završiti.”

Da, tako mi je prije koji mjesec govorio prof. dr. Jukić, odnosno na dan kad se politička i liječnička elita, prošlog studenoga, sjatila na otvaranje forenzičkog odjela najveće psihijatrijske bolnice u Hrvatskoj. Na neki način taj će Zavod za forenziku biti i vječni spomenik prof. dr. Jukiću jer je i sagrađen zahvaljujući njegovoj upornosti u dokazivanju onima koji drže blagajne da i oni koji su počinili neki zločin, a psihijatrijski su bolesnici, moraju imati primjerenu skrb dostojnu čovjeka i sva prava.

Da bi postigao cilj, “plašio” je nadležne za novac i političke odluke pokazujući im “najgore od najgoreg” u bolnici, sve ne bi li ih potaknuo na akciju da nas se “ne srami EU”. Neprestano je naglašavao da su pacijenti “na forenzici izuzetak, da među bolesnicima sa psihičkim smetnjama ima malo počinitelja kaznenih djela, da je to teška predrasuda koju treba razbiti što prije…”

“Da, istina je, statistika govori da je među počiniteljima kaznenih djela samo 10% psihijatrijskih bolesnika”, kaže forenzičarka dr. Nadica Buzina, bliska suradnica prof. dr. Jukića. Dodaje da se profesor silno trudio izjednačiti psihijatrijske bolesnike s onima koji imaju problema s fizičkim zdravljem. Samo tako je moguće razbiti stigmu prema kojoj su psihijatrijski pacijenti “ludi, nepoćudni, opasni, pa ih treba zatvoriti”. Prvi je uveo tzv. intenzivne krevete (za hitne slučajeve, op.a.) u psihijatriju, koje svi ostali bolesnici imaju odavno.

Nažalost, prof. dr. Jukić nije dočekao mirovinu u koju je trebao baš ovih dana. Umro je prije tri mjeseca. Naglo, “ukradeno” mu je vrijeme u kojem se namjeravao baviti svojom drugom ljubavlju – pisanjem.

Njegov je odlazak bio šokantan ne samo za kolege iz struke kojom se vrlo predano bavio cijeli radni vijek, nego i za pacijente koji su se iz prve ruke mogli uvjeriti kako “žuta kuća” postaje bolnica u kojoj se poštuju njihova prava. Koliko je brzo otišao, potvrđuje njegov stol na kojem fascikl monografije “140 godina Vrapča” čeka da je dovrše njegovi najbliži suradnici, oni koji su baš kao i profesor uvjereni da je Vrapče “više od bolnice”, da je “spomenik medicine i kulture”.

U Vrapču se u proteklih 140 godina gradilo, obnavljalo, dograđivalo, ali već ulaz u bolnicu pokazuje da ima i kulturni identitet. Samo deset godina nakon Beča i 18 godina nakon Budimpešte, Zagreb je dobio psihijatrijsku bolnicu s odjelima “za nemirne i mirne muškarce, za nemirne i mirne žene, za nečiste muškarce i nečiste žene…”, a onda se u gotovo stoljeće i pol značajno promijenila, i to najviše baš u onome na čemu je inzistirao prof. dr. Jukić – u odnosu prema pacijentima.

Bolnički muzej

“Otišao je i ostavio ‘bolje Vrapče’. Uvijek je isticao da se iz povijesti ove ustanove može iščitati i sve ono kroz što je tijekom povijesti prolazio hrvatski narod. Zato se trudio da svakih deset godina izađe monografija koja će to potvrditi. Želio je da i ova u povodu 140. obljetnice bude savršena i samo je on to mogao učiniti toliko predano, prikazati Vrapče kao povijesnu, kulturnu, nakladničku, učilišnu, ali i stožernu psihijatrijsku ustanovu i mi ćemo taj njegov gotovo završeni posao dovršiti”, kaže doc. dr. Brečić.

Naglašava da je prof. dr. Jukić stalno isticao taj kulturni dio Vrapča jer ne treba zaboraviti da su se i neki velikani hrvatske kulture liječili u toj bolnici, pa onda i stvarali, poput slikarice Slave Raškaj te književnika Vladimira Vidrića i Ante Kovačića. Uostalom, bolnica je vlasnik šest slika Slave Raškaj. Na tom kulturnom izričaju inzistirao je i prof. dr. Jukić, što kroz muzej bolnice, što kroz glazbena događanja i filmske tribine na kojima su prikazivani igrani filmovi iz žanra psihijatrije, a na kojima su uvijek bile izuzetno zanimljive rasprave jer su ih vodili stručnjaci.

Među knjigama prof. dr. Jukića koje su ostale “u pripremi” jest i ona s radnim naslovom “Pisma iz Vrapča” u kojoj bi se trebali naći upravo njegovi “ispravci krivih navoda” novinama, Ministarstvu zdravstva, kolegama liječnicima, nevladinim udrugama… Zapravo, bile su to najčešće obrane prava pacijenata i “njegove” bolnice.

“Staricu stavili u ludnicu i oteli joj 3,5 milijuna eura” bio je naslov baš u Jutarnjem listu koji je 2005. potaknuo prof. dr. Jukića da napiše pismo tadašnjem uredniku Tomislavu Wrussu. No, on u svom pismu ne upotrebljava “jake” riječi, ne docira, ne “pravi se pametan”, ne prijeti tužbama, ali ide “na emocije” i objašnjava da se tako stigmatizira ne samo Vrapče nego i sve ostale psihijatrijske bolnice, ali prije svega pacijente. “Uvjeren sam da ste sve te zanimljive informacije mogli prenijeti čitateljima i bez stigmatiziranja. Svi smo mi potencijalni psihijatrijski pacijenti i mogli bismo zatražiti pomoć u ustanovi koju vi tako stigmatizirate!” objasnio je tada, potaknuvši na razmišljanje “kroz vlastitu kožu”.

Naime, silno se trudio promijeniti ustaljenu “terminologiju”. Baš svaki put kad su novine ili televizije govorile o “ludnici”, o “luđacima”, reagirao je pismima, od kojih će se dio publicirati u njegovim “Pismima iz Vrapča”. No, premda su novinari nerijetko koristili njemu nepoćudnu terminologiju kad su pisali o psihijatriji i psihičkim bolesnicima, imao je sjajan odnos s njima. Trudio se što jednostavnije objasniti neki problematični odnos, događaj, razliku između psihičke bolesti i promjene osobnosti… Nikad nije odbio govoriti jer je znao da ako on to ne učini, govorit će nekompetentni i naštetiti “njegovim pacijentima”.

Pisao je i kolegama “psihijatrima”, upozoravajući one koji se vole hvaliti tko su im među poznatima, od političara do pjevača, pacijenti, pa onda i prijatelji, do čega je zapravo došlo “po prirodi stvari jer su liječnici”. “Riječju, hvale se prijateljstvom koje su stekli liječenjem. Tako nastoje potvrditi svoju važnost. Ne pišem ovo zato što se kao psihijatar ne bih mogao pohvaliti poznanstvima i prijateljstvima s istaknutim pojedincima, ‘koje sam stekao liječeći njih ili nekog od obitelji’ pa je prijateljstvo nastalo ‘po prirodi stvari’, već zato da upozorim da nije etično tu činjenicu javno isticati. Možda se to nekome čini cjepidlačenjem, ali zapravo želim upozoriti na moralno iščašenje, odnosno kršenje liječničke etike koje u pravilu počinje ‘malim nevažnim stvarima’”, upozorio je 2014. u Liječničkim novinama.

Borba protiv stigmatiziranja

“Da, istina je, bio je osjetljiv na odnos prema psihijatrijskim bolesnicima. To je i razlog što je 1997., a onda i 2014. sudjelovao u izradi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Znao je da će tako zakomplicirati život psihijatrima, ali i to je bolje nego da se i u jednom slučaju naruše prava pacijenata”, napominje doc. dr. Brečić.

Zapravo, prof. dr. Jukiću sve je bilo zapisano “u njegovim zvijezdama” u koje je gledao čuvajući krave u rodnoj Hercegovini. Znao je pričati kako je kao dječak često gledao u nebo, pogledom pratio avione i želio da i sam ponekad može poletjeti. A onda je cilj i ostvario. Letio je na sve strane svijeta. Uvijek tamo gdje je trebalo promovirati modernu psihijatriju, gdje je trebalo govoriti o onome što se još može učiniti protiv stigmatiziranja pacijenata i u zaštiti ljudskih prava.

Tolerancija je bila deviza u koju je uvijek vjerovao. Za kritiku bi govorio da “nije loša” jer “daje mogućnost da samoga sebe preispitaš i da moguće budeš bolji čovjek”. Sve su to razlozi što će svi oni koji ikada budu gledali “hrvatsko psihijatrijsko nebo” imati priliku vidjeti i sve ono što im je prof. dr. Vlado Jukić ostavio na čuvanje i s obvezom da i sami u tu ostavštinu ugrade svoj doprinos, imajući u vidu prije svega boljitak psihijatrijskih pacijenata.

https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/pisma-iz-vrapca-doktora-s-crnom-aktovkom-najdugovjecniji-ravnatelj-bolnice-koji-je-umro-prije-tri-mjeseca-ovih-bi-dana-otisao-u-zasluzenu-mirovinu/9087749/
Napomena:  prof. dr. Vlado Jukić bio je član uprave Hrvatskog kulturnog društva (HKD) Napredak-Zagreb od  21. 05. 2018. pa do iznenadne smrti 03. 03. 2019.

Proslava 60. rođendana Večernjeg lista u večernjim satima 1. srpnja 2019. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu počela je programom obilaskom izložbe o povijesti Večernjaka, a nastavio se projekcijom filma o bogatoj prošlosti, ali i budućnosti svima omiljenih novina. Atmosferu su začinili zbor Perpetuum Jazzile te skupina Serpentes Magic Theater.

Vatromet, koji je trajao nekoliko minuta, oduševio je prisutne, koji nisu mogli odoljeti da ne snimaju, a to je ujedno i bio vrhunac cjelovečernjeg tuluma.

Rođendan su Večernjem listu čestitali predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te ministri Blaženka Divjak, Marko Pavić, Tomislav Tolušić, Zlatko Marić, Darko Horvat, Tomislav Ćorić, Davor Božinović, Gari Cappelli,  Gabrijela Žalac…

Izvor: https://www.vecernji.hr/vecernji60/vecernji-list-veceras-slavi-60-godina-1329434/galerija-370311?page=139

Dragi moji napretkovci evo nekoliko riječi o našim putešestvijama po Peruu. Obišli smo glavni grad   Limu zatim Cusco nekada prestonicu Inka.  27. 6. popeli smo se na izgubljeni grad Inka Machu Picchu na 2400 m. U četvrtak osvojili smo u Andama Soraypampe 3920 m i jezero na visini od 4200 m. Danas smo bili na jezeru Titicaca 3821 m. Sutra  se vraćamo u Limu i tu završava naša pustolovina po Peruu. U nedjelju se vraćamo u Hrvatsku.

Puno pozdrava svima. Franko

U Ljubuškom u Gradskoj vijećnici, u okviru ljubuškog kulturnog ljeta, dana 24.6.2019. održana je književna večer naše kolegice i članice NO Diana Burazer u organizaciji JU „Kulturno-športski centar“ Ljubuški, odjel Knjižnica Ljubuški i Općine Ljubuški.

Svoj osvrt na književni opus Diane Burazer, sa posebnim osvrtom na njenu novu knjigu „Nebeske jabuke (Zagreb, 2018.), dao je književnik i profesor Mate Grbavac. Prof. Grbavac prisjetio se Dianinih srednjoškolskih dana kazavši kako je ona bila dio ekipe koja je oblikovala književne događaje u Ljubuškom uvjerena da poezija može uljepšati svijet.

I dodao kako je ona svojim školovanjem u Ljubuškom, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, nagradama u koje je dobila kao mladi pjesnik u Drenovcima i Stocu, ostala trajno vezana za Hercegovinu i Ljubuški bez obzira gdje sada živi.

A to je dokazala i izuzetno posjećena književna večer prepuna obostranih emocija.

Diana Burazer rođena u 1953 u Zagrebu. Diplomirala je Teorijsku matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Živjela u Pleternici (Slavonija), zatim u Ljubuškom gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Od 1977. god. do 1992. godine živjela je u Mostaru, a od 1992. godine živi i radi u Zagrebu.

Objavljivala u mnogim hrvatskim i BiH časopisima, zastupljena u mnogim antologijama i panoramama hrvatske poezije. Dobitnik mnogih nagrada. Pjesme su joj prevođene na 15-tak jezika

Piše poeziju, pjesme u prozi, kratke priče, povremeno, književnu kritiku.

Urednik je u nakladničkoj kući „Fidipid“.

Objavila zbirke pjesama 7 zbirki poezije, a objavljene su joj i knjige/izbori poezije u Bugarskoj, Ukrajini i Makedoniji. 

Član je Društva književnika Hrvatske (DHK), hrvatskog PEN-a, Društva književnika BiH i DHK Herceg Bosne.

Dana 17. lipnja 2019. u dvorani Tribine Grada Zagreba u organizaciji nakladničke kuće “Shura publikacije” iz Opatije i HKD Napredak-Zagreb predstavljen teolog i pisac Alen Kristić. Uz predsjednika zagrebačkog Napretka Miljenka Puljića ovom književnom događaju nazočila je i Diana Burazer, koja je ispred HKD Napredak-Zagreb pozdravila prisutne.
O Alenu Kristić, i o njegovom velikom i raznovrsnom književnom opusu govorili su književna kritičarka, prevoditeljica i pjesnikinja Darija Žilić, dr. Jadranka Brnčić, teologinja, esejistica, pjesnikinja, te sama nakladnica “Shura publikacije”.
Alen Kristić angažiran je i u nevladinom sektoru, i to poglavito u projektima posvećenim opraštanju, pomirenju, dijalogu religija. Mirotvorni potencijal religija, svjetski etos, dijalog kršćanstva i islama, politička teologija, … samo su neke od težišta njegova istraživačkog rada.

U Zagrebu je 12. lipnja 2019. godine, u prostorijama Tribine grada Zagreba, Kaptol 27, održana još jedna Tribina u organizaciji Kluba znanstvenika HKD Napredak-Zagreb, sa aktualnom temom: „Utjecaj ekstremnih vremenskih uvjeta na požare raslinja“.

U svom uvodnom govoru, moderator, ujedno i voditelj Kluba znanstvenika HKD Napredak-Zagreb, dr. sc. Tomislav Dubravac je naglasio kako je Tribina organizirana  povodom 5. lipnja Svjetskog dana zaštite okoliša, koji je izabran na UN-ovoj Konferenciji o ljudskom okolišu u Stockholmu 1972. godine. Proteklih je godina, Svjetski dan zaštite okoliša, postao globalna platforma za podizanje svijesti o širokom području zaštite okoliša, od onečišćenja mora i globalnog zatopljenja, do užih okolišnih tema na lokalnoj, nacionalnoj ili globalnoj razini. Tema ovogodišnje kampanje i mnogih događanja diljem svijeta,  koja će se ovim povodom održati je borba protiv onečišćenja zraka.

Klub znanstvenika HKD Napredak-Zagreb, kao i do sada, svojim aktivnostima ukazuje na prevažnost teme o klimatskim promjenama s posljedicama globalnoga zatopljenja koja sve više postaje fokusna tema svijeta i politički i moralni imperativ sadašnjeg trenutka, aotuđenje čovjeka od prirode i njegovo neodgovorno ponašanje predstavlja glavni ekološki problem i prijetnju suvremene civilizacije. I ove godine, kao i prijašnjih, organizatori pozivaju sve „Zemljane” da se mobiliziraju, jer naš Planet ne može više čekati. Nema vremena za odgađanje. Počnimo djelovati odmah i sad i zajedno, od sebe samih i kako je veliki Gandhi rekao:˝Budite promjena koju želite vidjeti˝, naglasio je dr. Dubravac.

Klimatske promjene koje se očituju kroz povećanje temperature zraka, promjene u količini i rasporedu oborina, učestala i intenzivna olujna nevremena, produljenja, učestala i intenzivna sušna razdoblja, promjene u duljini vegetacijskog razdoblja te izostanak smrzavanja tla, samo se neke činjenice utjecane klimatskim promjenama. Globalne klimatske promjene i prijetnje ekosustavima su neizbježne, a brzina promjena je zabrinjavajuća, naglasio je dr. Dubravac.

Na Tribini su održane dvije prezentacije, sa vrsnim poznavateljima ove problematike. Prvo predavanje je održala dr. sc. Višnja Vučetić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda RH, koja je ujedno i voditeljica Službe za agrometeorologiju, na temu: „Utjecaj ekstremnih vremenskih uvjeta na požare raslinja“.

Neprestano smo svjedoci klimatskih promjena i sve učestalijih ekstremnih vremenskih nepogoda pa su od velike važnosti istraživanja u području zaštite šuma od požara. Rezultati tih istraživanja, kao što je utjecaj klimatskih promjena na potencijalnu meteorološku opasnost od požara raslinja mogu pomoći vatrogascima i šumarima, isto tako i donositeljima političkih odluka, u strateškom planiranju zaštite šuma i drugog raslinja od požara, ne samo na priobalju već i na području cijele Hrvatske za dulja razdoblja. Općenito se može reći da u ljetnom razdoblju broj požara i spaljena površina raste od sjevera prema jugu i od unutrašnjosti prema obali i otocima, što je povezano s količinom i raspodjelom oborine. Najugroženije područje kod nas s obzirom na požare raslinja je dalmatinska obala s otocima ljeti, a među njima posebice se izdvajaju srednjodalmatinski otoci. Razlog tome su lako zapaljivi biljni pokrov i dugotrajna sušna razdoblja. Potencijalnu opasnost od šumskih požara svakako povećava i ljudski čimbenik zbog povećanog broja turista u ljetnim mjesecima. Posljednjih 50-tak godina povećao se trend opasnosti ne samo u ljetnim mjesecima već i u svibnju i listopadu što pokazuje produljenje požarne sezone. Zbog svega navednog važno je provoditi preventivne mjere u zaštiti šuma i drugog raslinja od požara. Jedna od tih mjera je pravovremena izobrazba koja mora početi od najmlađeg predškolskog i školskog uzrasta. Stoga smo u Hrvatskom agrometeorološkom društvu pokrenuli Malu školu „Požar nije šala“. Pomoću animiranog filma i dječjeg stripa zorno i vizualno se djeci prikazuju uzroci i nastanak šumskog požara te njegove katastrofalne posljedice s meteorološkog, šumarskog, vatrogasnog i okolišnog aspekta, istaknula je dr. Vučetić.

Drugo predavanje je održao, prof. dr. sc. Damir Barčić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu na temu: “Šumski požari – mjere zaštite i obnove šuma”.

Prof. Barčić je naglasio kako su šumski požari jedan od glavnih čimbenika devastacije i degradacije šuma na području Sredozemlja, te kako je antropogeni utjecaj narušio stabilnost i smanjio površine šumskih ekoloških sustava. Možemo ustvrditi da u Hrvatskoj imamo zadovoljavajuće riješeno pitanje kurativnih mjera, od ustroja vatrogastva, koordinacije zapovijedanja, tehničke opremljenosti i obučenosti. Primarno je dakle poboljšati preventivne mjere. Za problem šumskih ekosustava Mediterana gledano dugoročno požari predstavljaju loš način upravljanja i gospodarenja ruralnim područjem. Depopulacija je uzrokovala zapuštanje privatnih šuma i poljoprivrednih zemljišta na kojima se sukcesijom razvila šumska vegetacija. Gospodarske mjere moraju imati za cilj da se u šumama oteža nastanak požara, njegovo širenje i omogući lagan i pravovremen pristup u preventivnim djelatnostima (ophodnje) tako i kurativnim (gašenje-tehnika i ljudstvo). Naravno, stalno treba raditi na edukativnom, promidžbenom i informativnom aspektu preventivnih mjera zaštite šumskih ekosustava i sveukupne vrijednosti prirodnih i antropogenih ruralnih krajobraza. Kako su požari otvorenog prostora gospodarsko ali i sociološko pitanje, provođenje navedenih mjera koje će dovesti do smanjenja broja požara, izgorene površine i nastalih šteta mora imati sveobuhvatan integralan pristup. On mora uskladiti sektorske zakone i propise (šumarstvo, zaštita prirode, zaštita okoliša, vatrogastvo, turizam, lokalna uprava i samouprava i dr.). Od ukupnog broja izgorenih površina na područje krša otpada gotovo 95%. Relevantni pokazatelj sveukupne protupožarne organizacije nije sami broj požara ili izgorena površina, već izgorena površina po jednom požaru. Prema znanstveno operativnim analizama i preporukama ona ne bi smjela biti veća od 10 ha po požaru. Nažalost, kod nas je za cijelu Hrvatsku prosjek oko 50 ha, a kad se uzima samo krški dio prosjek je veći od 55 ha po požaru.  Značajan uzrok pojave požara su radovi na poljoprivrednim površinama (paljenje biljnih ostataka). Oni su razlog nekontroliranog širenja na napuštene i neuređene poljoprivredne površine, te privatne i državne šumske površine, naglašava prof. Barčić.

Nakon predavanja i brojnih pitanja, druženje se nastavilo uz čašicu razgovora, čime smo, za sada, zaključili naše aktivnosti. Nastavak održavanja Tribina Kluba znanstvenika HKD Napredak-Zagreb se očekuje u „jesenskoj shemi“.

Tekst: voditelj Tribina, dr. sc. T. Dubravac

Naša kolegica, i članica NO, Diana Burazeri sudjelovala je na XIII Međunarodnom festivalu poezije „Slavenski zagrljaj” u organizaciji Slavenske književne i umjetničke akademije  koji se održavao u Bugarskoj od 16. 5. do 26. 5. 2019.  Slavenska akademija već godinama okuplja književnike iz slavenskih zemalja sa ciljem očuvanja i promidžbe njihovih kultura kroz prevođenje i objavljivanje na svim slavenskim jezicima. 

Ove godine, u okviru Festivala, promovirana je i tematska antologija poezije “Kruh naš nasušni”. 

Antologija koja sadrži poeziju 180 pjesnika iz 25 zemalja. U knjizi je, osim poezije D. Burazer,  zastupljeno još 22 pjesnika iz Hrvatske. 
Diani Burazer je prije 4 godine objavljena i samostalna knjiga poezije na bugarskom jeziku, a dobitnica je i priznanja “Srebrno leteće pero” za cjelokupni doprinos kulturi slavenskih zemalja. 

Festival je održan pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Bugarske Rumen Radeva, a održavao se u nekoliko bugarskih gradova. 
Posebno značajan bio je nastup pjesnika u Plovdivu, europskoj prijestolnici kulture u 2019. godini.