IN MEMORIAM: prof. dr. sc. Vlado Jukić (3. ožujka 2019. – 3. ožujka 2020.)
T. Dubravac, 3. ožujka 2020.
„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“ (A. J. Cronin)
Prošla je godina dana od kada nas je napustioprof. dr. sc. Vlado Jukić, uvaženi psihijatar i dugogodišnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske psihijatrije. Prof. Jukić je rođen 23. lipnja 1951. godine u mjestu Osoje, općina Posušje gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976. godine. Tijekom svog života ostvario je najviša stručna i znanstvena dostignuća te je obnašao brojne visoke funkcije. Dobitnik je niza nagrada i odlikovanja. Kao osoba iznimno širokih obzora i interesa, u potpunosti predan svome zvanju, utjecao je ne samo na položaj i mjesto suvremene hrvatske psihijatrije, već je svojim radom zadužio i širu društvenu zajednicu. Bio je neumoran borac za prava osoba s duševnim smetnjama i pokretač ideje o proglašenju Dana prava osoba s duševnim smetnjama. Njegova građanska zauzetost za činjenje dobra je nemjerljiva.
Prof. dr. sc. Vlado Jukić je bio aktivni član Uprave HKD Napredak-Zagreb. Unatoč i usprkos poznavanju nesuglasica i problema u HKD Napredak, prof. dr. sc. Vlado Jukić, u svibnju 2018. jednoglasnim izborom na Skupštini se priključio Upravi HKD Napredak-Zagreb kako bi svojim znanjem i ugledom pomogao u rješavanju odnosa između Središnje uprave HKD Napredak u Sarajevu i zagrebačkog Napredka. Ovom tužnom prigodom još se jednom zahvaljujemo prof. dr. Vladi Jukiću na dragovoljnom i nesebičnom radu u Upravi HKD Napredak-Zagreb.
Andrić napisa: „čovjek umire dva puta, fizički i kad umiru njegova djela“. Njegova djela su još živa i živjet će vječno. Poštovanog prof. Jukića, ćemo otimati zaboravu i nositi kao trajni spomen u našim srcima. I. Mažuranić napisa:
…Nije visok, tko na visu stoji,
Nit’ je velik, tko se velik rodi,
Već je visok, tko u nizu stoji
I visinom nadmaša visine,
A velik je, tko se malen rodi,
Al’ kad pane, golem grob mu treba….
Upravo je prof. Jukić to bio: malen, skroman, samozatajan, a VISOK i VELIK. Vjerujemo da ga je Gospodin obilno nagradio u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.