Vlč. Anto Jelić, sin Stjepana i Ivuše rođ. Budimir, rođen je 7. ožujka 1943. godine u selu Jaklići, župa Uznesenja BDM, Rama-Šćit, u kojoj je i kršten.

Pučku školu pohađao je u Rumbocima, Šćitu i Prozoru. Gimnaziju je završio u franjevačkom sjemeništu u Visokom. Bogoslovne studije je pohađao u Eichsttättu, gdje je primio sveti red đakonata, 6. veljače 1972. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1972. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu.

Prvih 20 godina svog svećeničkog života djelovao je izvan Nadbiskupije, kao upravitelj župe Sv. Eufemije, Sutomišćica, u Zadarskoj nadbiskupiji (1972.-1975.), i kao voditelj Hrvatskih katoličkih misija u Spaichingenu (1975.), Rottenburgu i Augsburgu (1979.-1982.) te kao odgojitelj u bogosloviji u Eichsttättu (1975.-1978.).

Po povratku u Nadbiskupiju, bile su mu povjerene sljedeće pastoralne službe: zamjenik župnika u župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju (1982.-1984.); suradnik župnika u župi Presvetog Srca Isusova u Doboju (1984.); upravitelj samostalne kapelanije u Tarčinu (1984.); župnik sarajevskih župa Sv. Josipa na Marijin Dvoru (1984.-1991.) i Sv. Luke u Novom Gradu (2001.-2018.).

Od 1991. do 2001. obavljao je službu nadbiskupijskog Ekonoma, sudjelujući u obnovi crkvenih ustanova (Ordinarijat, Bogoslovija), crkava i drugih sakralnih objekata. Istovremeno je bio član Zbora konzultora, Vrhbosanskog ordinarijata i Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije (1991.-1999.). Uz to, kroz pune dvije godine, slavio je sv. mise u župi Sv. Josipa na Palama (1999.-2001.).

Krajem 80-ih i početkom 90-ih, bio je imenovan predsjednikom odbora za pripremu dijecezanske Sinode i delegiran za pripremanje dokumentacije i pothvata potrebnih za ponovno pokretanje HKD-a Napredak.

Smatra se jednim od obnovitelja Napretka. Bio je na obnoviteljskoj skupštini 1990. godine. Izabran je u prvu Središnju upravu, te je dužnost člana Središnje uprave obavljao do 1996. godine.

Svoju svećeničku službu rado je povezivao s brigom za duhovni i materijalni preporod hrvatskog katoličkog puka i obogatio je ljubavlju prema mladima i studentima, plod čega su utemeljenje Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva (HKDD) – čiji predsjednik je bio od 1991. do 2018. – i nekoliko studentskih domova.

Bio je aktivni član Matice hrvatske u Sarajevu te suautor nekoliko pisanih djela (Selidba Ramljaka, Tragovi ramskog graditeljstva, Tekstilne rukotvorine Hrvata u Rami) i jednog dokumentarnog filma (Akcija Feniks 1972).

U ljeto 2018. godine, nakon 46 godina predanog svećeničkog služenja Gospodinu i nesebičnog rada u korist čovjeka, odlazi u svećeničku mirovinu u Svećenički dom u Sarajevu. U tom istom Domu, u ranim poslijepodnevnim satima nedjelje 24. listopada 2021., preminuo je u Gospodinu.

          Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! – I svjetlost vječna svijetlila mu!