13. svibnja 1955. U Zenici je rođen Franjo Marić iz Brezova Polja kraj Žepča. Gimnaziju je završio u Zavidovićima, a 1982. diplomirao je fiziku na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Zagrebu. Još kao apsolvent, a potom kao profesor, radio je od 1981. do 1986. u Tehničkoj školi u Zavidovićima. U jesen 1986. prešao je u Radnu organizaciju Automatsku obradu podataka (AOP) u Zenici. U međuvremenu stručno se usavršavao u informatici prema programima Iskre Delte u Novoj Gorici i Ljubljani. Godine 1988. imenovan je za rukovoditelja poslova AOP-a RZ Zajedničkih poslova Zenica. Tijekom 1988. i 1989. honorarno je predavao fiziku u Kazneno popravnom zatvoru u Zenici. Kad je završio fakultet, znao je da mora vratiti dug zavičaju, da stečeno znanje mora uložiti u napredak svoje Bosne. No, moralan i uspravan, toliko drukčiji i bolji, nije  pristajao da se prezime njegovih poštenih predaka nađe ispod spisa koji odobravanju prevaru slabih zeničkih radnika. I sve je napustio. Ponovno se našao u Zagrebu. Čista obraza i čista prezimena. Početkom 1990. odselio se u Zagreb te zaposlio u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Dubrava gdje je radio sve do smrti. Tijekom rata od 1991. do 1995., osim ratne radne obveze u Centru Dubrava, bio je predsjednik Hrvatskog kluba Srednja Bosna u Zagrebu koji je humanitarno djelovao i višestruko pomagao stanovništvu srednje Bosne poglavito na žepačkom području. Osim humanitarnog djelovanja Klub je skrbio i oko ranjenika i bolesnika iz srednje Bosne koji su se liječili na području Hrvatske, a posebno u zagrebačkim bolnicama. Zavolio je knjige. Tu ljubavi prema knjigama svjedoče knjige što ih je  nabavljao u antikavarijatima i pripremio jedinstven izložbu kniga o Bosni. Takoje upoznao hrvatsko nakladništvo.  Nije se pitao treba li ljubav utišati i nakon što mu je za vrijeme rata uništena  knjižnica u rodnom mjestu. Dana 24. lipnja 1993. su muslimanski ekstremisti opljačkali sve kuće, mnoge spalili i uništili   Tom prigodom opljačkali su i uništili Franjinu privatnu knjižnicu u kojoj je bilo oko 1100 vrlo vrijednih, rijetkih i skupih knjiga, između ostalih i vrijedne Ljetopise njegova djeda Franje iz razdoblja od 1912. do 1914. godine. Usprkos tome, Franjo se mirio sa svakim novim početkom. Ostavio je bogatu knjižnicu svom narodu. . U listopadu 2018. Katoličkom školskom centru Don Bosco u Žepču donirao je 650 vrijednih i rijetikh knjiga za djecu i mladež tiskanih u razdolju od 1864. do 1990. godine. Ostavio je narodu preko 8500 svezaka većinom starih knjiga Koncem 2019. u Zagrebu je  priredio jedinstvenu  izložbu knjiga: Lijepo načinjeno, rijetko viđeno izbor knjiga iz knjižnice bibliofila Franje Marića, nastale su u razdoblju od sredine 19. st. do kraja 20 soljeća. Franjo je izabrao knjige kojima je želio potaknuti današnje i buduće grafičko-likovne urednike i umjetnike da što ozbiljnije, savjesnije i odgovornije pristupe grafičkom opremanju i oblikovanju knjiga, kako bi nešto vrijedno i lijepo načinjeno ostalo i poslije naših vremena. Franjo je ostvario poruku: „Osim samog čovjeka teško je spomenuti bilo što drugo što bi bilo toliko važno u povijesti svijeta i u svakodnevnom životu kao što je knjiga, a isto je tako nemoguće sjetiti se neke druge tvorevine ljudskoga uma koja bi poput knjige bila tako neraskidivo povezana sa sudbinom čovjeka“ (Aleksandar Stipčević– Sudbina knjige.) Objavio je 20-ak djela, uglavnom, iz povijesti katolika u Bosni i Hercegovini. Bio je glavni urednik i suradnik na njih 15-ak. Uz ostalo, surađivao je i na prvom i drugom svesku (A-Đ) i (E-J) Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine, Mostar, 2009., 2015. i Male enciklopedije Bosne Srebrene (u pripremi).
U Zagrebu mu je 30. listopada 1998. Hrvatsko kulturno društvo Napredak Donacija Krunoslav i Zvonimir Draganović dodjeliloe nagradu za knjigu Hrvati-katolici u BiH između 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima. U Sarajevu je 6. siječnja 2016. u povodu 25. obljetnice biskupske službe nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kard. Puljić dobio priznanje za višestruku suradnju tijekom kardinalove pastirske službe. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu u području književnosti i očuvanju identiteta Hrvata na bosanskohercegovačkim prostorima te njihovu dugogodišnju promociju u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Bio je povezan s fra Andrijom Nikićem koji mu je pomagao kompletirati izvješća o katolicima u Apostolskom vikarijatu u Bosni  od 1735. do 1881. godine. Preminuo je u Zagrebu 15. travnja  2020. u 65. godini života, a pokopan je u rodnom mjestu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Radiopostaja „Mir Međugorje” 13.5.2020.

Noćas 22. 04. 2020. preminula je majka Miljenka Puljića, predsjednika HKD Napredak-Zagreb

Odoše pred nama kao lučonoše –
stazama posutim prahom zvijezda
– tamo, gdje svi moramo poći
iz ovog malog zemaljskog gnijezda.

Svačiji je put priča za sebe,
bajkovita slika tajnom obojana.
Svi bijahu vojnici svoga života,
nezamjenjive jedinke svojih dana.

(FMJ)

Miljenko,

iskrena i duboka sućut tebi i svima onima koji tuguju i oplakuju voljenu mamu.

Upravni i Nadzorni odbor
HKD Napredak-Zagreb

„Morao je doći čovjek iz Žepča da nam pokaže što sve imamo“, rekao je našem Franji ugledni zagrebački povjesničar umjetnosti  nakon što smo otvorili izložbu najljepših knjiga iz Franjine kolekcije, izložbu „Lijepo načinjeno – rijetko viđeno“. Dogodilo se to u Preporodnoj dvorani HAZU, 15. listopada 2019. Franjo Marić se samo smiješio, znao je on ipak, premda tako samozatajan i gotovo svetački posvećen, da predstavlja onaj najbolji dio Bosne i one Bosanace koji ne zaboravljaju gdje su rođeni, ali koji vole i poštuju kulturu grada o kojem su kao djeca sanjali.

Pričao mi je om svom dolasku u Zagreb. Mladić iz Brezova Polja stigao je na zagrebački kolodvor pred noć; praznih džepova ali prepun nade i vjere kako će se snaći i upisati fakultet. Uvlačio se kroz prozor studentskih domova kasno navečer, ustajao je u zoru, studiranje mu je bilo obilježeno siromaštvom i marljivim učenjem. Kad je završio fakultet, znao je da mora vratiti dug zavičaju, da stečeno znanje mora uložiti u napredak svoje Bosne. No, moralan i uspravan, toliko drukčiji i bolji, nije  pristajao da se prezime njegovih poštenih predaka nađe ispod spisa koji odobravanju prevaru slabih zeničkih radnika. I sve je napustio. Ponovno se našao u Zagrebu. Čista obraza i čista prezimena.

Oduvijek je volio knjige. Nije se pitao treba li ljubav utišati i nakon što mu je za vrijeme rata uništena biblioteka. Mirio se sa svakim novim početkom.

O njegovoj ljubavi prema knjigama i njegovu poznavanju hrvatskog nakladništva i bosanskih župa pričali su mi njegovi prijatelji. Priča o profesoru Franji iz Žepča širila se kao što se širi legenda o velikim ljudima. Riječ ide ispred, krči put, a iza nje dolazi On. Skroman i tih stane pred one koji ga zaslužuju upoznati.

Imala sam sreću da mi je to dopustio; u prostorijama Napretka, u plavom neboderu, na sastanku na kojem su započele pripreme oko otvaranja Andrićeva kutka. Kako je Franjo govorio o Andriću, i kako je sve  znao! Zahvaljujući Franji danas gledam u Andrićeva  pisma upućena Evgeniji Gojmerac i znam da zbog njega, jarana, moram nešto o tome napisati. Jer, obećala sam mu. I to je samo jedan od naših planiranih projekata. A planirali smo toliko toga, i za Zagreb, i za Žepče.

Napustio nas je u vrijeme preslagivanja svijeta. Vjerovali smo oboje da se preslaguje ponajviše zbog toga da bi se vratila dobrota, i da bismo ponovno znali, i smjeli, reći što je za nas dobro, a što loše. Od 15. travnja više ne vjerujem u te razloge. Ne mogu se miriti da tihi, plemeniti, pošteni odlaze. Knjige, tisuće njih, ostale su u skromnom podstanarskom stanu. Uspio ih je poslije potresa vratiti na police. Slao mi je mailom naslovnice onih koje mu je trešnja otkrila. I radovao se kao što se bosansko dijete raduje prvim trešnjama bjelicama.

Braća će ga ispratiti na posljednji put prema Brezovu Polju. Tamo će ga dočekati majka. A nema veće tuga od one kad majke ispraćaju sinove.

Čovjek iz Žepča ostavio nam je u naslijeđe svoju ljubav prema knjigama, djeci i učenicima, domu i zavičaju. Rijetko su kao što je bio naš Franjo. Poklonimo mu se i zahvalimo za sve što je učinio za naša prijateljstva, za hrvatsku kulturu; i u Hrvatskoj i u rodnoj mu Bosni. Umro je šest mjeseci nakon što smo mu otvorili izložbu, baš negdje u istom satu, umro je Čovjek iz Žepča koji je, kako je ugledni povjesničar umjetnosti rekao, došao ovamo da bi pokazao što imamo i koliko vrijedimo.  

Franjo moj, počivaj u miru. Čuvat ćemo, vjeruj mi, uspomenu na tvoje pošteno ime.

Julijana Matanović

Prof. Franjo Marič (1955. – 2020.)

Svim članovima i prijateljima HKD Napredak-Zagreb javljamo tužnu vijest da nas je zauvijek, iznenada, napustio 15. travnja 2020., prof. Franjo Marić, član Upravnog odbora.

Uprava zagrebačkog Hrvatskog kulturnog društva Napredak upućuje iskrenu sućut svima onima koji tuguju za voljenim i dragim Franjom.

Dana 10. ožujka 2020. godine izaslanstvo HKD Napredak-Zagreb  na čelu sa predsjednikom mag. art. Miljenkom Puljić, dopredsjednikom dr. sc. Tomislavom Dubravac, predsjednikom Nadzornog odbora g. Tomislavom Antunović i članom Nadzornog odbora odvjetnikom Draškom Semren u radni posjet primio je predsjednik Udruge Hrvata Bosne i Hercegovine Prsten, gospodin Pavo Zubak.

Članovi Uprave zagrebačkog Napretka su kroz prijateljski razgovor upoznali g. Zubaka o aktivnostima i radu zagrebačkog Napretka te se složili da bi suradnju između Udruge Prsten i Napretka-Zagreb, koji dijele slične ciljeve i misiju, trebalo podići na višu razinu. Posebice je naglasak stavljen na organizaciju zajedničkih programa na kulturnom, znanstvenom i humanitarnom planu, kao i mogućnostima pomaganja i stipendiranja đaka i studenata. Ovom prigodom gospodinu Pavi Zubaku je uručena knjiga Djelovanje Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” u Zagrebu između 1992. i 2017. godine.

T. Dubravac, 3. ožujka 2020.

„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“  (A. J. Cronin)

Prošla je godina dana od kada nas je napustioprof. dr. sc. Vlado Jukić, uvaženi psihijatar i dugogodišnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske psihijatrije. Prof. Jukić je rođen 23. lipnja 1951. godine u mjestu Osoje, općina Posušje gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976. godine. Tijekom svog života ostvario je najviša stručna i znanstvena dostignuća te je obnašao brojne visoke funkcije. Dobitnik je niza nagrada i odlikovanja. Kao osoba iznimno širokih obzora i interesa, u potpunosti predan svome zvanju, utjecao je ne samo na položaj i mjesto suvremene hrvatske psihijatrije, već je svojim radom zadužio i širu društvenu zajednicu. Bio je neumoran borac za prava osoba s duševnim smetnjama i pokretač ideje o proglašenju Dana prava osoba s duševnim smetnjama. Njegova građanska zauzetost za činjenje dobra je nemjerljiva.

Prof. dr. sc. Vlado Jukić je bio aktivni član Uprave HKD Napredak-Zagreb. Unatoč i usprkos poznavanju nesuglasica i problema u HKD Napredak, prof. dr. sc. Vlado Jukić, u svibnju 2018. jednoglasnim izborom na Skupštini se priključio Upravi HKD Napredak-Zagreb kako bi svojim znanjem i ugledom pomogao u rješavanju odnosa između Središnje uprave HKD Napredak u Sarajevu i zagrebačkog Napredka. Ovom tužnom prigodom još se jednom zahvaljujemo prof. dr. Vladi Jukiću na dragovoljnom i nesebičnom radu u Upravi HKD Napredak-Zagreb.

Andrić napisa: „čovjek umire dva puta, fizički i kad umiru njegova djela“. Njegova djela su još živa i živjet će vječno. Poštovanog prof. Jukića, ćemo otimati zaboravu i nositi kao trajni spomen u našim srcima. I. Mažuranić napisa:

…Nije visok, tko na visu stoji,
Nit’ je velik, tko se velik rodi,
Već je visok, tko u nizu stoji
I visinom nadmaša visine,
A velik je, tko se malen rodi,
Al’ kad pane, golem grob mu treba….

Upravo je prof. Jukić to bio: malen, skroman, samozatajan, a  VISOK i VELIK. Vjerujemo da ga je Gospodin obilno nagradio u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.

U izložbenom prostoru Gradskog Muzeja dvorca Eltz, u ulozi domaćina, uvodno je skup pozdravila ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar gđa. Ruža Marić, o kostolačkoj kulturi na lokalitetima istočne Slavonije govorila je kustosica arheološke zbirke Muzeja Gorana Kušić, dok je veoma emotivno i nadasve stručno o abonosu govorio je dr.sc. Tomislav Dubravac koji je i srednju školu pohađao u Vukovaru i kako kaže uvjek mu se rado vraća. Na kraju svoga izlaganja je predstavio autora izložbe biranim riječima: „g. Jelušić je promicatelj kulturne baštine rodnoga kraja, naše nam Posavine, koji šalje poruka drugima da nas ima, da nas još ima na ovim našim prostorima, daje putokaz kako baštiniti povijest naših časnih predaka, naše kulture, tradicije, običaja, jer samo čuvajući prošlost možemo graditi budućnost“.

Autor Izložbe replika prapovjesnih zdjela g. Ivo Jelušić uporedio je povjesna stradanja Odžaka i Vukovara i rekao da odžačani vole Vukovar, jer Vukovar je VELIK. Zatim je rekao o ideji koja ga motivirala kod izrade ovih prelijepih replika zdjela, da predstavi svoj rodni kraj, Posavinu i Bosnu i Hercegovinu, njihovu kulturnu baštinu koju zapostavljamo ili je gotovo malo poznamo. U ime grada Vukovara samo rijeci pohvale uputio je zamjenik gradonacelnika g. Marijan Pavliček. Uz brojne posavljake izložbi je nazočio i načelnik općine Odžak g. Jakov Ivanković, pročelnik upravnog odjela za društvene djelatnosti Vukovara g. Dražen Kobašević, ravnateljica Muzeja Vučedolske kulture Vukovar, gđa. Mirela KutinecVoditeljica programa bila je Marica Jelušić. Posatv izložbe ostaje u Muzeju do 29. veljače 2020. godine.

Povodom 155. godišnjice rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića Hrvatsko kulturno društvo Napredak  – Zagreb i Osnovna škola S. S. Kranjčevića  pripremili su prigodni program pod nazivom Misao svijeta posvećenu ovome velikom pjesniku i velikanu pisane riječi. Prigodni program izveden je u ponedjeljak 17. veljače 2020. u 18 sati u prostorijama Osnovne škole S. S. Kranjčevića u Zagrebu (Baltazara Bogišića 13). Program je otvorila biranim riječima gospođa Melita Haluga, ravnateljica Škole, a u programu sudjelovati su prof. Melita Kuntić s  kratkim izlaganjem o S. S. Kranjčeviću  te akademski glumci Ornela Vištica, Vinko Kraljević i Niko Pavlović čitajući odabrane pjesme S. S. Kranjčevića.. U glazbenom dijelu programa nastupio je predsjednik HKD Napredak-Zagreb mag. art. Miljenko Puljić i gospodin Bruno Vuger.

         Gospođe Melita Kuntić, profesorica hrvatskog jezika o Kranjčeviću rekla je ovo: Kranjčević zasigurno nije bio čovjek koji bi se mogao staviti u krute okvire, on bi možda rekao – okove. Na prvi pogled, živio je sasvim običnim, nimalo uzbudljivim životom učitelja; bio je obiteljski čovjek, suprug i otac. Kao državni službenik službovao je u gradovima diljem Monarhije, uređivao ugledne časopise i… ono što je za nas, a i za njega samog,  najvažnije – pisao.

S druge strane, Silvije Strahimir Kranjčević bio je od svojih najranijih školskih dana buntovnik, nemiran duh, vizionar, humanist.  Kao i Senj, grad u kojem se rodio, vječno je u sebi nosio buru, snagu, jačinu, ali i čistoću i svježinu uma.

U svojim je stihovima bio gotovo sve (koliko god to banalno zvučalo) – snažan, buntovan, čvrst, nepokoren, ali istovremeno nježan, brižan, blag, pun ljubavi prema čovjeku i domovini.

Silvije Strahimir Kranjčević pjesnik je kojega će naši učenici tek upoznati, a nadam se, tada i u potpunosti razumjeti koliko je suvremen, vječan i nezamjenjiv. Sigurna sam da bi se uklopio i u ovo naše vrijeme koje vapi za vrijednostima koje je Silvije najviše isticao – vjerom, ljubavlju, istinom i slobodom.

Za kraj, pročitat ću njegove riječi koje bi mogle i morale biti duboko ugrađene u svaku reformu školstva, duboko utkane u svijest svakog učenika, svakog učitelja i svakog roditelja.

Kranjčević, dakle, kaže: „TADA SAM POČEO SHVAĆATI ČEMU NAUKA. TOGA MI DODUŠE NE KAZAŠE DIREKTNO, AL’ JA SAM ONDA, MOTREĆ SVIJET, POČEO UVIĐATI DA  NE BI SMJELA BITI NAUKA DA ODGOJI ČINOVNIKA ILI ODVJETNIKA, NEGO – ČOVJEKA.“

Na kraju programa gospođa Haluga podijelila je priznanje izvođačima svečanog programa, a nakon toga nastavljeno je druženje uz domjenak.

Ovo prigodom otvorena jeu prostorijama Osnovne škole S. S. Kranjčevića u Zagrebu zanimljiva izložba rijetkih knjiga S. S. Kranjčevića. Izložba će biti dostupna posjetiteljima od 17. do 29. veljače 2020., a  izložene knjige prezentirane su u prigodnom Katalogu prema godinama tiskanja.  Za ovu izložbu rijetke knjige i ostalo posudio je iz svoje knjižnice bibliofil prof. Franjo Marić, član Upravnog odbora HKD Napredak-Zagreb.

I na kraju treba spomenuti da se na katoličkom groblju sv. Josipa u Sarajevu nalazi vrijedni spomenik Silviju Strahimiru Kranjčeviću koji je izgrađen u duhu secesionističke umjetnosti. Spomenik je uradio kipar Rudolf Valdec, Silvije Strahimir Kranjčević je umro 29. 10. 1908. godine, a sahranjen je dva dana poslije, dok je spomenik na njegovom grobu o otkriven 28. 9. 1913. godine. Troškove izgrade spomenika financiralo je Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Već tradicionalno svake godine na blagdan Svih svetih  u organizaciji HKD Napredak na grobu velikana pisane riječi S. S. Kranjčevića moli se opijelo.