IN MEMORIAM: prof. dr. sc. Vlado Jukić (3. ožujka 2019. – 3. ožujka 2020.)
T. Dubravac, 3. ožujka 2020.
![](https://napredak.hr/wp-content/uploads/2019/03/vlado.jpg)
„Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti protjerani“ (A. J. Cronin)
Prošla je godina dana od kada nas je napustioprof. dr. sc. Vlado Jukić, uvaženi psihijatar i dugogodišnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske psihijatrije. Prof. Jukić je rođen 23. lipnja 1951. godine u mjestu Osoje, općina Posušje gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976. godine. Tijekom svog života ostvario je najviša stručna i znanstvena dostignuća te je obnašao brojne visoke funkcije. Dobitnik je niza nagrada i odlikovanja. Kao osoba iznimno širokih obzora i interesa, u potpunosti predan svome zvanju, utjecao je ne samo na položaj i mjesto suvremene hrvatske psihijatrije, već je svojim radom zadužio i širu društvenu zajednicu. Bio je neumoran borac za prava osoba s duševnim smetnjama i pokretač ideje o proglašenju Dana prava osoba s duševnim smetnjama. Njegova građanska zauzetost za činjenje dobra je nemjerljiva.
Prof. dr. sc. Vlado Jukić je bio aktivni član Uprave HKD Napredak-Zagreb. Unatoč i usprkos poznavanju nesuglasica i problema u HKD Napredak, prof. dr. sc. Vlado Jukić, u svibnju 2018. jednoglasnim izborom na Skupštini se priključio Upravi HKD Napredak-Zagreb kako bi svojim znanjem i ugledom pomogao u rješavanju odnosa između Središnje uprave HKD Napredak u Sarajevu i zagrebačkog Napredka. Ovom tužnom prigodom još se jednom zahvaljujemo prof. dr. Vladi Jukiću na dragovoljnom i nesebičnom radu u Upravi HKD Napredak-Zagreb.
Andrić napisa: „čovjek umire dva puta, fizički i kad umiru njegova djela“. Njegova djela su još živa i živjet će vječno. Poštovanog prof. Jukića, ćemo otimati zaboravu i nositi kao trajni spomen u našim srcima. I. Mažuranić napisa:
…Nije visok, tko na visu stoji,
Nit’ je velik, tko se velik rodi,
Već je visok, tko u nizu stoji
I visinom nadmaša visine,
A velik je, tko se malen rodi,
Al’ kad pane, golem grob mu treba….
Upravo je prof. Jukić to bio: malen, skroman, samozatajan, a VISOK i VELIK. Vjerujemo da ga je Gospodin obilno nagradio u nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru Božjem.